U KBC-u Zagreb u srijedu je preminuo 67-godišnji Dubrovčanin Aleksandar Kusalović, teško ozlijeđen u prometnoj nesreći na Kvaternikovu trgu, gdje je u ponedjeljak navečer u naletu automobila na skupinu pješaka poginula njegova 61-godišnja supruga Ljiljana.
Vozač koji je pod utjecajem alkohola skrivio nesreću, 26-godišnji Nikola Kovačević, u srijedu je doveden pred suca istrage zagrebačkog Županijskog suda, koji mu je odredio jednomjesečni istražni zatvor.
Pred tužiteljima koji su ga ispitivali nije iznosio obranu, a na teret mu se stavlja izazivanje prometne nesreće, bijeg te nepružanje pomoći žrtvama.
Osim stradalog bračnog para, u nesreći su, prema policijskim podacima, lakše ozlijeđene još dvije pješakinje – 66-godišnjakinja i maloljetnica.
Susjedi Kusalovićevih iz zgrade u Riječkoj ulici u Dubrovniku ne prestaju plakati. S Ljiljanom i Aleksandrom provodili su najljepše susjedske dane.
- Bili su pravi prijatelji svima nama. On je bio boležljiv pa je otišao u Zagreb početkom tjedna na zakazani pregled kod liječnika. Večer prije puta sam ih vidjela. Popili smo kavu, razmijenili lijepe riječi, prisjetili se prošlosti. Javili su mi se iz Zagreba da su mi za dijete kupili igračku. Jutro poslije doznali smo strašnu vijest.
Svi u zgradi ne prestajemo se tresti od šoka. Ljiljanin nećak Oleg, koji radi u Hitnoj, bio joj je kao sin. Znate, oni su bili onaj klasični bračni par kojemu bi mnogi pozavidjeli. Dobroćudni i nesebični. Bila je to ljubav bez premca - uvjerava nas jedna od Kusalovićevih susjeda u Dubrovniku čije mišljenje dijeli većina susjeda.
- Ljilja i Aco bili su divni ljudi i prekrasni susjedi. Vjerujte, za mene je to što se dogodilo šok. Ovdje su od 2005. i oboje su radili u turizmu. Oboje su radili kao vodiči, ona više ne, ali on je još radio. Uvijek su bili nasmijani, zajedno, držali se za ruke, kao da ih sad vidim. K’o da je sad čujem kako pita ‘Đe ste, kako ste?’ Uvijek mi ih je bilo drago sresti, nikad ih niste mogli vidjeti ljute ili neraspoložene. Za sve nas susjede uvijek su imali samo lijepe riječi i takve ćemo ih pamtiti - govori Jele Monković, susjeda poginulih Ljiljane i Aleksandra Kusalovića.
Išao na kontrolu
- Imali su neputa (nećaka, op. ur.) Olega Šošu i on ih je redovito obilazio - dodaje druga, znatno mlađa susjeda koja nije željela reći svoje ime.
- Bio bi to još jedan, nemjerljiv stres za mene. Aco je imao u Vojvodini sestru koju su često posjećivali, a ona sestru u naselju Pejton na Lapadu. Ali uvijek su bili zajedno, tako su zajedno i u smrt otišli. Ona je bila u mirovini, a on je još povremeno radio i vodio turiste.
- Kusaloviće poznajem od 2005., otkad su doselili u ovu zgradu. Svi ih znamo kao prekrasne ljude i znali smo da je Aco bio srčani bolesnik te da je povremeno išao u Zagreb, na kontrolu. Ali, uvijek zajedno, nikad se nisu razdvajali. Brižno su mi pomagali i mojoj djeci bili kao barba i none... Svoju djecu nisu imali, ali su mojoj poklanjali svu ljubav - priča treća susjeda koja je pristala razgovarati samo uz uvjet anonimnosti.
Kad obrazlaže zašto anonimno, majka koja je djecu upravo dovela iz vrtića kaže: “Stres je to, to su bili tako brižni i dragi ljudi. Iskreno, i strah me. Koga? Pa onog mladića koji ih je ubio. Što ja znam tko su mu roditelji, hoće li se svetiti mojoj djeci? Ali, svi ćemo ih pamtiti jer su se uvijek, onako mladenački zaljubljeno držali za ruke i pratili jedno drugo.