Neka su televizijska sučeljavanja izbornih kandidata mijenjala povijest. Ovo koje smo u utorak navečer mogli gledati na Hrvatskoj televiziji nije jedno od takvih. Dapače, više nego u svemu onome što su kandidati izgovarali - a bilo je tu svega i svačega - dijagnoza patologije hrvatskog društva mogla se iščitati iz selekcije tema koje su HTV-ovi urednici okarakterizirali važnima za biračke preferencije o odabiru predsjednika Republike par dana prije 2020. godine. Tako se od predsjedničkih kandidata tražilo da se očituju o tome bi li blokirali ulazak Srbije u Europsku uniju, smatraju li da treba slati vojsku da čuva granice od migranata, što misle o ćirilici u Vukovaru i smatraju li da treba kupiti eskadrilu borbenih aviona.
A to je bio blok programskih pitanja, nakon kojih su uslijedili ideološki evergreeni: pobačaj, vjeronauk u školama, gay pride, Tuđman, Tito i, naravno, Za dom spremni. Na stranu činjenica što su birači u dosadašnjem tijeku kampanje već u više navrata od kandidata - barem onih vodećih - mogli čuti što misle o tim temama, takav odabir tema u korijenu je sasjekao ionako slabu mogućnost supstancijalne rasprave. Ta činjenica, dakako, išla je na ruku vodećim kandidatima, koji su se bez većih teškoća suočavali s upitima s kojima su već mnogo puta bili suočeni i referirali odgovore koje su - sasvim sigurno - temeljito isplanirali sa svojim izbornim stratezima. Pritom je taj izbor pitanja, treba i to reći, bio primjetno nagnut prema opsesijama desnice - Vukovaru, Domovinskom ratu, Crkvi i oružanim snagama.
Kako sučeljavanje tematski nije bilo ograničeno isključivo na teme koje potpadaju pod predsjedničke ovlasti (što je i logično jer bi tek takva debata bila dosadna), potpuno je nejasno zašto nismo dobili priliku čuti što kandidati misle o nizu aktualnih i, valjda, relevantnih društvenih tema u Hrvatskoj, poput obrazovne reforme i štrajka učitelja, reformi pravosuđa, teritorijalnom ustroju, porezima, kulturnoj politici, energetici i klimatskim promjenama... Potpuno je nevjerojatno da se od kandidata tražilo da najave kakvu će politiku voditi prema BiH, ali ih nitko nije pitao kakvu politiku misle voditi (predsjednik je po Ustavu i sukreator vanjske politike) u Europskoj uniji po cijelom nizu pitanja koja su tamo aktualna, a u trenutku kad će Hrvatska predsjedati tom zajednicom. Neka od tih pitanja možda bi kandidate izvukla iz njihove zone ugode, dovela ih u situacije koje bi rezultirale autentičnim i pamtljivim momentima, bilo u formi proklizavanja ili inspiracije.
Bez njih cijelo se sučeljavanje svelo na repetitivni ciklus isprobanih fraza gdje su slabije rangirani kandidati nastojali nešto isprovocirati napadima na favorite, ali bez značajnijeg učinka. Troje kandidata koji prema anketama imaju realne šanse za ulazak u drugi krug - Kolinda Grabar-Kitarović, Zoran Milanović i Miroslav Škoro - odigrali su defenzivnu utakmicu, očito se štedeći od značajnijih međusobnih napada i koncentrirajući se na izbjegavanje mogućih gafova. Četvrti s teoretskim šansama za drugi krug - Mislav Kolakušić - zauzeo je pomalo iznenađujuću pozu dezideologiziranog legalista, no pritom se ne uspjevši riješiti aure latentne agresije koja se nadvije nad njim svaki put kad u žaru monologa povisi glas. Aktualna predsjednica sučeljavanje je završila bez kikseva, što je za nju svakako dobar rezultat i svojevrsna rehabilitacija nakon ekscentričnog nastupa na predizbornom skupu u Osijeku.
Zoran Milanović, s iznimkom iritantno učestalog pozivanja na vlastito iskustvo, bio je najkoherentniji zastupnik građanskog centra u sučeljavanju, dok je Miroslav Škoro vidljivo bio najimpresioniraniji među "velikom trojkom", ali opet bez pamtljivih pogrešaka. Televizijsku atraktivnost emisije znatno je podigao spektakularni trol Dario Juričan, no u ulozi sporedne zabave. Tamo gdje se doista broji rezultat, dugo iščekivani okršaj završio je najnepopularnijim skorom: nula-nula. Uz nula udaraca u okvir gola. Uzvrata neće biti, a bezsadržajnom podjelom bodova su svi zadovoljni. Netko zločest mogao bi pomisliti da su takav ishod i dogovorili...