Glavna drama na dodjeli jubilarne, 25. Nagrade hrvatskog glumišta proteklog petka u Zagrebačkom HNK dogodila se jednoj cipeli. Sve ostalo bijaše manje-više farsa, barem kad su dramske nagrade posrijedi.
Naime, kako izvješćuje Slobodna Dalmacija, našem uglednom dramaturgu Hrvoju Ivankoviću otpao je potplat s lijeve cipele, i to baš neposredno prije nego što je prozvan, jedva kakvih pet minuta, i zato je gotovo pa šepao po bini. Skrivao je istinu. A na binu moraše jer je osvojio Nagradu hrvatskog glumišta za nešto za što ne znamo što je to. Ne znamo niti za što je, za to isto nešto, nagradu, zajedno s njim, osvojila redateljica Ivica Boban.
Nagradu hrvatskog glumišta, glasi objava slavnog žirija, osvajaju “Hrvoje Ivanković za dramaturški koncept i oblikovanje teksta te Ivica Boban za dramaturšku obradu teksta ‘Marin Držić - Viktorija od neprijatelja’ premijerno izvedenog na 68. Dubrovačkim ljetnim igrama”.
Naivan bi čitatelj pomislio da je ovo dvoje eto oblikovalo i dorađivalo neki tekst, doduše ne kaže se čiji, a naslova “Marin Držić - Viktorija od neprijatelja”, i da se za takve stvari dijele nagrade. U tom obrazloženju nedostaje pokoji zarez, ali i s njim i bez njega očito je da je taj neki tekst, po kojem su burgijali Ivanković i Bobanova, “premijerno izveden”. Možda je posrijedi neki starinski autor, malo poznat, ili anoniman, čak neki poznati suvremenik Marina Držića?
Ne, dragi čitatelji. Prije svega, tekst je praizveden. Znači, ovakav kakav jest, zaigrao je prvi put otkako je napisan. Premijerno se izvodi i Shakespeare. A tko je autor teksta? Dakle, autori teksta jesu Marin Držić, većim dijelom, i Hrvoje Ivanković, manjim. Živi sam svjedok te rabote jer mi je razumljivo jedini još živući od dvojice autora dao taj tekst u ruke. Osim što se printao iz kompjutora za potrebe predstave, taj tekst nigdje nije objavljen i sumnjam da su ga vidjeli članovi žirija. Hrvoje Ivanković pregledao je dakle cjelokupni opus Marina Držića, iz njega uzeo zanimljive ulomke, dopisao među njima veoma malo svojih i sve ih zajedno poredao u vlastitu priču.
Ali Ivanković nije nagrađen za svoj tekst (Držić još manje) nego za dramaturški koncept tog teksta, a zatim je redateljica još dodala dramaturšku obradu… Jadna cipela, bolje da je ostala kući…
Slavni žiri, premda ga čine glumci, Lela Margitić, Zijad Gračić, Sanja Marin, Enes Vejzović (plus novinarka Lada Džidić), ne razlikuje glavne od sporednih uloga. Nagradu za najbolju sporednu ulogu tako su dodijelili Siniši Popoviću za ulogu Nikole u predstavi “Ljudi od voska” u režiji Janusza Kice i produkciji zagrebačkog HNK. Posrijedi je dramski triptih Mate Matišića, a u sklopu kojeg Siniša Popović igra glavnu ulogu u drugom dijelu toga triptiha, naslova “Prvi musliman u selu”. Taj razočarani Nikola, razočaran u Hrvatsku, u vlast, zavučen duboko u katoličku provinciju, dominira pozornicom, po njemu je nazvan komad, ali eto proglašen je likom po kojem se pravi sporedna uloga.
Ponižavajuća i nerazumljiva je kategorija koja skupa trpa lutkarske i glumačke dječje predstave. Lutkarstvo je posebna umjetnost i nije namijenjeno isključivo djeci, pobogu!
I upravo je protekle godine zaigrala u Hrvatskoj jedna takva izvanredna predstava, podjednako za djecu i za odrasle, tehnički zahtjevna toliko da slične u nas nismo vidjeli trideset godina. U karlovačkom Zorin domu zaigrala je “Fantazija”, petodijelna igra s dva tuceta marioneta, prva na velikom mostu, visokom četiri metra, od osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad se veliki most dizao u šibenskom teatru. Autori su profesionalni mladi glumci i lutkari školovani u Osijeku, a vrijednost lutaka koje su izradili nije manja od 100 tisuća kuna. A predstava može odmah Pariz…
Nagradu pak za najbolju režiju osvojila je Dora Ruždjak Podolski koja je sinkrono osvojila i nagradu za najbolju predstavu u cjelini. Sad joj samo preostaje da poreda “kipiće” pred sobom pa ih upita: koji je od vas režija, a koji cjelina? Možda da se dogodine ustanovi još jedna nagrada, još posebnija i značajnija: Nagrada hrvatskog glumišta za cjelinu u režiji predstave.