Sreo sam Djeda Mraza. U Jurišićevoj. Slušali smo sijedog, mršavog violinista u sivom odijelu kako na drugoj strani ulici svira nekom kretenu koji je zatvorenih očiju slušao melodiju, zaneseno ljuljajući glavu i noseći glupast osmijeh na licu. Stari violinist je svirao ne vjerujući sebi što je prisiljen raditi za možebitno, novčanicu od deset kuna. Kobasičari u kućicama na Trgu su sretno prebrojavali lovu, ne vjerujući da ih je ovaj Božić zadesila gužva već u devet sati ujutro.
Sviđa ti se? – pitao me zastavši pored mene i zabijajući ruke u džepove. Zauzeli smo istu pozu tipova koji ne žele nikoga vidjeti. - Ne, i nemam pojma što stari svira. Gluh sam za glazbu. Ali lijepo je. Valjda zato što djeluje tužno - rekao sam mu.
- Isuse, kako dosadno. Vi ljudi baš volite te tugaljivosti. Zato vam i treba prodati tri Božića godišnje, da novcem iskupite savjest - nastupio je dosta cinično za jednog Djeda Mraza. - Ne kužiš, novac se slučajno potroši, ali glavni cilj Božića je proslaviti tvoj dolazak. Dobri ljudi, vjernici su tada posebno osjetljivi na druge, na one koji nemaju i pokušavaju im poklonima pružiti dodatnu pažnju i ljubav kako bi svi bili sretni. To je obiteljski blagdan kada se svi skupe i dijele sreću -pokušao sam mu objasniti zašto su ljudi nježni jedni prema drugima. – Mhm, zato ste i izmislili pojam božićne depresije, kako bi definirali učestalost samoubojstava u predbožićno doba – smješkao se. Frajer uopće ne puši. Tu mi je prvi put postao sumnjiv. Već mi je išao na živce. Jedini koji ne vjeruje u sebe, a istodobno je i jedini koji ima pravo baš to učiniti. Nije djelovao nimalo kršćanski. Čak mi se učinilo da se osmjehnuo onim dvjema curama. - Koji ti je vrag? Zar si bio na polnoćki, slušao Bozanića i njegovu priču o tome kako Božić nije kupovanje darova, čestitke i užurbanost? Čuo si onaj dio kada se obraća vjernicima koji ne mogu do crkve, ali se on nada da će njegove riječi stići do njih putem elektronskih medija? I to govori uzvanicima na misi kao što su Plenković i Vlada koja je odlučila potrošiti 65,3 milijuna kuna na mobitele? Što, misliš da svi imaju ugrađenu aplikaciju “Bozanić u riječi i slici”? Ili su na Snapchatu, u grupi na Viberu i WhatsAppu, Signalu? Uostalom, nije ovo ta ekipa. Njima mobiteli trebaju za zezanciju, a ne da biHrvati ušli u digitalno doba. Dvije riječi, znače tisuću godina. Zaostali ste, zatucani - krenulo je buntovništvo iz tipa. Došlo mi je da pozovem murju, ali to ne mogu jer sam si obećao zalagati se za slobodu misli pa čak i ako je Djed Mraz bio predložak B. B. Thorntonu u onom filmu. Htio sam biti pomirljiv, jer mi je, realno, i za njega bilo svejedno što misli i govori i nije mi se dalo trošiti vrijeme na uvjeravanje. Uostalom, u što ga uvjeriti? Da je sve dobro i da će biti dobro? Da će se dogoditi neko prosvjetljenje i Hrvati najednom postati dobri ljudi? Da će razumjeti ono što je Papa rekao o bliskosti s izbjeglicama? Da više nikome neće pasti na pamet dati otkaz trudnici kao što je to napravio HSP AS? Da će se dogoditi čudo i žene neće biti dužne vratiti lovu sinu bivšeg muža, kao što je to Vlatka Pokos dužna Josipu Radeljaku, pri čemu je najnebitnije kako se zovu akteri priče? Da će ovo biti dovoljno normalna zemlja u kojoj neću imati pojma tko su Radeljak i Vlatka Pokos? A kamoli se pitati kakve su to tri sutkinje u stanju donijeti životno nelogičnu presudu i tražiti povrat novca potrošenog tijekom godine dana.
Ili mu reći da nije u redu rugati se kardinalu koji smatra da ne smijemo biti sitne duše i čangrizavci i isticati zlo, a time ljuljamo vjeru u brak, ljubav i domovinu. Jednostavno, moramo vjerovati i biti sretni, moramo okrenuti glavu i ne misliti, moramo mozak staviti na off kada vidimo stvari koje ne valjaju jer ako ikada posumnjamo, ako nam se učini da ne valja, ako progovorimo o tome, pa dovest ćemo u pitanje obitelj. I brak. I domovinu. I ljudski život od začeća do naravne smrti… Vidiš kako je kardinal pažljiv, govori o ljudskom životu iako začećem nismo napravili čovjeka, tek dali priliku da se nakon nekoliko mjeseci razvije u ljudsko biće. Još sam mu mislio nešto reći o rastakanju hrvatskog bića u svim tim situacijama kada slobodni ljudi razmišljaju svojim mozgom, a ne ponavljaju zadane teze o ratu u BiH, a onda sam nekako izgubio vjeru. – - Jesi li ikada vidio nekog župnika da blagoslovi autobus za Njemačku? Znaš ono, tamo je puno mladih Hrvata koji odlaze jer ne mogu više živjeti ovdje – pitao sam. - Ja sam ozbiljan tip, ne bavim se budalaštinama kao što je posipanje svetom vodicom. Moja bi ekipa ozbiljno radila na tome da svakom uvali aplikaciju za brzo snalaženje, oformila cijeli YouTube kanal i do Njemačke bi pola autobusa znalo sve što treba da preživi i bude sretno, gdje god. To rade odgovorni ljudi, ne cendraju zbog toga što ih je mnogo otišlo nego se potrude kako ih navesti da ostanu. Vi to ne radite, zato vam ne pomažemo. Ovo je ipak 21. stoljeće – rekao je. – Čekaj malo, što će nam onda Božić? – Znaš i sam, to je iluzija u koju vjeruješ dok ne skužiš da moraš sam. Onda se i ostvari. Vjerovati u kuglicu s bora koja zvoni znači vjerovati u sebe – rekao je i otišao s onim komadima.