Europski parlament danas će konačno potvrditi novu Europsku komisiju na čelu s Ursulom von der Leyen koja će u nedjelju 1. prosinca početi svoj petogodišnji mandat.
Samo mjesec dana kasnije od predviđenog roka.
Tih mjesec dana nije mnogo jer je u prošlosti bilo i duljih čekanja, ponekad i do veljače. Početak mandata Europske komisije, isti dan kada mandat počinje i novi predsjednik Europskog vijeća, označava novi početak za Europsku uniju, ali i kraj sapunice koja je u EU bez sumnje ostavila ožiljke. Bilo je puno ljutnje, bijesa, kompromisa, poraženih i uvrijeđenih. Cijeli taj kaos je i doveo do neočekivanog izbora Ursule von der Leyen za novi šeficu Komisije iako se njezino ime prije toga nije spominjalo među rezervnim varijantama.
Najveći gubitnik je svakako Europski parlament i oni koji su ustrajali u nastojanjima očuvanja načela spitzen kandidata. One države članice koje su bile protiv tog načela, prije svih Francuska, pobijedile su.
Prva Komisija koju vodi žena
Manfred Weber, kandidat Europske pučke stranke, premda je vodio kampanju po cijeloj Europi govoreći kako će on voditi Komisiju, morat će se pet godina zadovoljiti ulogom šefa parlamentarne grupe. Bolje je prošao “spitzen kandidat” Socijalista i demokrata Frans Timmermans. On će barem biti “prvi izvršni predsjednik”, ali takvih ima čak troje u budućoj Europskoj komisiji, uz još nekoliko drugih potpredsjednika.
Kako su europarlamentarci dio iste političke klike kao i nacionalni lideri, a tamo su došli isto tako najčešće zahvaljujući političkim kriterijima, oni su na kraju morali popustiti i danas će samo tražiti razloge na koje će se pozvati kako bi objasnili zašto su glasali za ovu Komisiju.
Svi će spomeniti kako je ova Komisija prva koju vodi jedna žena, da ima najbolju spolnu ravnotežu u povijesti. Socijalisti će reći da će u njoj njihovi kandidati imati važniju ulogu nego prije. Isto će reći i Liberali, a EPP je, iako manje nego prije, zadržao glavnu ulogu jer uz predsjednicu ima i jednog “izvršnog” potpredsjednika te još tri potpredsjednika.
Europski parlament srušio je tri kandidata. Dvoma uopće nisu dali šansu da dokažu svoje sposobnosti jer nisu prošli ni na Odboru za pravna pitanja koji je vagao potencijalni sukob interesa. Jedina kandidatkinja koja je srušena nakon saslušanja je Francuskinja Sylvie Goulard, čime je Weber uzvratio udarac francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu jer je ovaj blokirao njegov izbor za predsjednika Komisije.
Nema sumnje da je Von der Leyen sposobna voditi Europsku komisiju. Ali njezin prijašnji politički profil daleko je od onoga koji su imali prethodnici poput Romana Prodija, Josea Manuela Barrosa i Jean-Claudea Junckera koji su politički teškaši i bili su premijeri prije dolaska na čelo Komisije. No, taj argument nije najbolji za one koji su zagovarali načelo spitzen kandidata jer bi Weber po tom pitanju bio još nižeg ranga.
Mit o jednakosti država
Pred ovom Europskom komisijom bit će mnogi izazovi, a morat će raditi i na liječenju otvorenih rana koje su nastale tijekom izbora čelnika institucija EU.
Ali očekivanja ne bi smjela biti velika jer, na kraju krajeva, uspjeh EU mjeri se konačnim odlukama i rezultatima, a tu glavnu riječ i dalje imaju države članice. Europska komisija bila je i ostat će u službi država članica. I po tom pitanju mit je da su sve države jednake. I ova će Komisija najviše slušati savjete iz Berlina i Pariza, kao što je to bio slučaj u zadnjih pet godina, koliko je Komisiju vodio Jean-Claude Juncker.
Kako u EU više neće biti Velike Britanije, uloga Njemačke, a posebno Francuske ojačat će još više. Ursuli von der Leyen neće biti lako balansirati između država članica, a pogotovo između Europskog parlamenta i Vijeća.
Jer Parlament će živjeti s osjećajem gubitnika pa će čekati priliku uzvratiti udarac i pozivati na red Komisiju kada god za to bude imao šanse. Nesuđeni predsjednik Komisije Weber već predlaže veće ovlasti Parlamenta u nadgledanju rada ne samo Komisije, već i vlada država članica u provedbi EU projekata.
Održavanje jedinstva EU uvijek je bio izazov, ali sada će za Komisiju Ursule von der Leyen biti još veći. Podjele nisu nikada bile veće nego što su danas i nikada nije bilo teže pomiriti suprotne stavove oko ključnih pitanja, poput migracija, višegodišnjeg proračuna, ali i samog tumačenja pravih vrijednosti Europske unije.