Freud je bio smislio, potresen Prvim svjetskim ratom, dualnu teoriju nagona. Temeljni su nagoni, ustanovio je, libidni, odnosno nagon ljubavi ili eros te, nasuprot njemu, agresivni, odnosno nagon mržnje ili tanatos.
Eros uključuje sve naše nagone samoodržanja, glad, žeđ, nagone ega te nagone održanja vrste, čiji je cilj održanje i uvećanje života. Eros teži povezivanju jedinica života u sve veće cjeline i temelj je obitelji, zajednice i kulture.
U radu “S one strane principa zadovoljstva” iz 1920. zapisuje, među ostalim, alanfordovsku (ne frojdovsku!) dosjetku: “cilj života je smrt”. Freud je, naime, otkrio da neopisiva patnja ratnih stradanja ljude ne napušta ni kad je neposredna opasnost minula. Primijetio je da ljudi, nakon proživljenih trauma, počesto “obnavljaju” iskustva. Zaključuje da ih goni nesvjesna želja za smrću. Autodestruktivno ponašanje posljedica je energije koju je stvorio instinkt smrti. Kad se pak ta energija okrene prema drugome, javlja se agresija, javlja se nasilje.
Freud piše da je borba erosa i tanatosa najbitniji sadržaj života, čiji je plod sve što činimo, od ubojstava do pisanja lijepe književnosti.
Nije ni čudo što je Kineska komunistička partija cijelo Freudovo naučavanje odbacila kao praznovjerje. Ono doista zvuči kao dualistička religiozna pričica, koja nema mnogo veze ni s kakvom znanošću, a ima mnogo veze s prestrašenim, bogatim bijelim, monoteističkim europskim muškarcima koji nastoje zadržati patrijarhalnu dominaciju nad svojim domom i svojom državom.
Bilo kako bilo, među svim zapadnim političarima i javnim osobama, najsnažniji nagon za smrću posljednjih je dana iskazala gradonačelnica Las Vegasa Carolyn Goodman. Gospođa gradonačelnica, čije prezime u prijevodu znači “dobar čovjek”, javno je predložila da se taj kockarski raj u Nevadi posve prepusti djelovanju koronavirusa e da bi se vidjelo što će se dogoditi! Ponudila je svoj grad kao “placebo grupu”, koja dakle ne prima nikakvu terapiju, da se ustanovi kako će biti njima, a kako onima koji se sklanjaju u karantenu, nose maske i izbjegavaju velika okupljanja.
Kockati se životima u kockarskom raju - takav scenarij možda bi čak i Hollywood odbacio kao odviše naivan i banalan. Ali ovdje je riječ o stvarnosti. Tome navijanju za smrt suprotstavili su se pak - sindikati. Kao da je posrijedi sindikalna tema.
Ukratko, rulet Zapada ne smije stati da se okreće jer inače ćemo svi propasti, a ne samo starci koje virus kosi. Takva slika samih sebe, koji okrećemo rulet u pustinji, u nadi da ćemo se obogatiti, u najmanju ruku jasna je ilustracija naše zapadne propasti. I našeg erosa, a i našeg tanatosa.