Neke informacije zvuče bizarno. Poput one prema kojoj je direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i član Predsjedništva HNS-a Dubravko Ponoš, nakon konzultacija s vodstvom stranke, dao mandat na raspolaganje na sve funkcije u stranci, prije nego što se znalo hoće li podnijeti ostavku i u Fondu.
Ponoš je u utorak na konferenciji za novinare pustio audiosnimku prijetnji koje je prije godinu dana izgovorio bivšem predsjedniku Radničkog vijeća u Fondu Mislavu Kotarcu, ustvrdivši da ga Kotarac ucjenjuje tim tajno snimljenim razgovorom. U ovakvim slučajevima valja biti precizan. Ponoš je Kotarcu najavio da će mu “odšarafiti glavu”, a to je ono što se u slučajevima kada su slične prijetnje realizirali glavosječe Islamske države nazivalo “dekapitiranje”. Iako ga Ponoš nije obukao u narančasti kombinezon, Kotarca je prijetnja, navodno, tako zaplašila da je počeo piti normabele. Istina, trebala je proći čitava godina dana da skandal izbije u javnost, što otvara mnoga pitanja, ali jedno je nepobitno, a to je prijetnja upućena podređenom.
Za takve prekršaje trebao bi uslijediti momentalni otkaz. Uvrede, prijetnje, mobing nemaju opravdanje bez obzira na to koliko vas iritira neka osoba. Ali u slučaju gospodina Ponoša bizarno je to da je - prema informaciji koju nije javno demantirao - za krimen na radnom mjestu prvo dao mandat na raspolaganje u Hrvatskoj narodnoj stranci. “Partijo, majko”, govorilo se u vremenima kada je režim pouzdane kadrove stavljao na važne položaje u gospodarstvu. Pedeset godina poslije - nismo se pomaknuli s mjesta. Umjesto trenutne ostavke u Fondu, prvo se ide u partijsku, pardon, stranačku centralu.
Ne treba sumnjati da je karijera Dubravka Ponoša pri kraju jer će otići ili će biti smijenjen. Ali ovdje to nije glavno pitanje, nego dokad će stranačke knjižice biti glavni uvjet za direktorske položaje u državnim i javnim službama.