ANALIZA IVANKE TOME

DVOSTRUKI DOBITAK Premijer je skinuo težak uteg s leđa, a sad mu se otvara prilika za veliko skupljanje političkih poena na račun rada ministrice

Zagreb, 140518.
Vlada RH.
Izjava Andreja Plenkovica i Martine Dalic.
Na fotografiji: Andrej Plenkovic, Martina Dalic.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
CROPIX

Ostavka potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva Martine Dalić došla je, politički gledano, doslovno u minutu do dvanaest. Objavom te informacije dan prije sastanka s koalicijskim partnerima, ali i prije nego što u Saboru počnu rasprave o Agrokoru povodom prošlotjednih inicijativa oporbe (SDP-a i Mosta) Plenković je ostavio dojam da je odluku donio sam, bez bočnih pritisaka. Što se tajminga tiče, Plenkoviću je također važno da kritičarima iz vlastite stranke, a nakon njih koalicijskim partnerima, pa građanima poruči da suvereno vodi Vladu.

Druga važna poruka koja proizlazi iz ostavke Martine Dalić tiče se razloga zbog kojeg ide, a to je sukob interesa i netransparentnost u donošenju najvažnijih političkih odluka. Premda se Plenković jako potrudio da Martina Dalić ne ode ponižena iz Vlade i da se ne omalovažava njen rad, time što je se odriče ipak priznaje kako poznaje granice političkog ponašanja. Time premijer priznaje da je, bez obzira na veličinu uloga, bez obzira na izvanredne okolnosti i urgentnost, nedopustivo da ista skupina koja piše nacrt zakona dobiva priliku primjenjivati taj zakon i u tome zaraditi milijune. Osim činjenice da su zakon pisali oni koji su se na njemu okoristili, iz mailova Martine Dalić i skupine kojoj je ona poklonila povjerenje da izrade propis po kojemu će se čupati iz financijskog kolapsa koncern o kojem ovisi jedna cijela privredna grana, sporno je i baratanje povlaštenim informacijama. U konačnici je iznimno sporno i to što se godinu dana tajilo tko je radio na Lex Agrokoru, i vjerojatno to nikada ne bismo saznali da mailovi Borg skupine nisu iscurili u javnost.

Iz ostavke ministrice gospodarstva jasno je da premijer prihvaća kako su svi sporni elementi koji proizlaze iz mailova neprihvatljivi i nespojivi s ponašanjem dužnosnika, ali je također jasno kako se ne bi riješio Martine Dalić da ne mora.

Iz Plenkovićeva nastupa traži se uvažavanje realnog stanja u kojem je bila država kada ju je preuzeo, da se našao u kriznoj situaciji prije godinu dana kada je prijetio kolaps Agrokora koji bi za sobom povukao ostatak gospodarstva, i da nije bilo puno manevarskog prostora. U tim je okolnostima potpredsjednici Vlade i ministrici gospodarstva dao puno povjerenje da preuzme taj proces. Nadalje, iz njegova je nastupa jasno kako i dalje vjeruje da je Lex Agrokor dobar propis, te da će nagodba i proces restrukturiranja uspjeti.

Iz Plenkovićeva kuta gledanja, u prvom planu je težina krize koja je preko Agrokora zahvatila cijelo gospodarstvo, te težina političkih odluka koje je tada trebalo donijeti. A iz tog rakursa Borg skupina, sukob interesa u kojem su se našli brokeri, konzultanti i odvjentici od povjerenja Martine Dalić, te otkrivanje povjerljivih informacija nisu tako veliki i tako strašni. Možda je to i razlog zašto Plenković nije dao jasniji i oštriji sud o svojoj dojučerašnjoj suradnici u Vladi, i zašto se nije jasnije odredio oko pitanja povjerenja koje joj je poklonio. Nije jasno je li premijer na bilo koji način kontrolirao njene poteze, ili je pak imala potpuno odriješene ruke. Nije razjašnjeno ni zašto je, ne tako davno, radi nečasnog angažmana svoje firme Tex Menagement u Agrokoru bivši izvanredni povjerenik Ante Ramljak morao dati ostavku, a Martina Dalić koja ga je izabrala, ostala je neokrznuta.

Odricanjem od Dalić, premijer skida politički uteg u koji mu se pretvorila ministrica gospodarstva, ali istovremeno ostavlja prostor da može požeti uspjeh i pokupiti političke bodove njenog rada ako izvanredna uprava do 10. srpnja uspješno završi svoj posao i bude postignuta nagodba u Agrokoru.

Ali mač ima dvije oštrice. U slučaju neuspjeha u procesu restrukturiranja Agrokora, sva politička odgovornost past će na Plenkovićeva leđa.

Izdvajamo