Europska unija završava ovu godinu s dvije riješene stvari koje su sve ostale teme držale u sjeni. Europski izbori i sastav vodstva institucija Unije te Brexit konačno su teme oko kojih se više nitko ne brine. Iako s kašnjenjem od mjesec dana, nova Europska komisija počela je mandat, a nedavni izbori u Velikoj Britaniji, na kojima su laburisti doživjeli krah a Liberalni demokrati nisu puno rasli, zauvijek su uništili nadu onih malobrojnih da bi se nešto dramatično moglo promijeniti te da bi ta država mogla ostati članica EU.
Koliko god je za EU izlazak Ujedinjene Kraljevine gubitak, a nitko ne spori da je tako, sada bi bio nezamisliv scenarij u kojem bi ostala članica Unije. Uz manipulacije i laži, Britanci su većinom odlučili napustiti EU. To je demokratska odluka, koliko god mala bila razlika između onih koji su glasali za Brexit i koji su glasali protiv. A demokracija nije savršena jer se s izborom većine moraju složiti i svi koji su glasali drukčije. Britanija neće propasti, a neće ni Unija, premda će i jednoj i drugoj strani biti teže.
Europska unija će nakon Brexita još više izgubiti ionako mali utjecaj na svjetskoj političkoj sceni. Uniju napušta jedna od dviju nuklearnih sila s pravom veta u Vijeću sigurnosti UN-a, država koja ima najveću vojnu moć u Uniji i doista je bila jedan od najvećih neto platiša u proračun EU. S druge strane, čak ni takva Ujedinjena Kraljevina izvan EU neće biti tako atraktivan partner velikim svjetskim igračima.
Koliko će Brexit pogoditi građane, ovisi i o sporazumu o budućim odnosima. Čak i bez članstva u EU postoje mnoge opcije prema kojima se odnosi mogu urediti tako da budu gotovo isti, kao da je u članstvu. No, u takvim okolnostima EU nameće svoje standarde jer se s time moraju složiti sve države članice. Bude li London previše birao što želi, a što ne, bude li nekim građanima EU htio ograničiti slobodu kretanja, a drugima ne, budući će sporazum biti teži. Kako god bilo, nitko više ne dovodi u pitanje izlazak UK iz EU 31. siječnja. Nitko više ne spominje mogući poraz pristaša Brexita ili neki novi referendum. Svi su se pomirili s Brexitom, a Bruxelles lakše diše.
Britanski izbori olakšali su situaciju. Da su kojim slučajem pobijedili neodlučni laburisti, koji nisu bili ni za ni protiv Brexita, a čije je vodstvo isto tako odgovorno za to što se Brexit uopće događa, i dalje bi se nastavila dvojba, barem o tome kada će se i kako Brexit dogoditi.
Europska unija sada se konačno može baviti drugim važnim temama, a jedna od njih čak je i sudbonosna. Naime, nema značajnog pomaka u pregovorima o višegodišnjem financijskom okviru EU. Razlike između država članica, ali i između ključnih institucija tako su velike da se čini da su Brexit i potvrđivanje Europske komisije bili dobar izgovor da se ovo pitanje još malo odgodi.
A vrijeme istječe jer ulazimo u posljednju proračunsku godinu posljednjeg višegodišnjeg ciklusa 2014. - 2020. Svrha postojanja takvog višegodišnjeg financijskog okvira, kojemu se prilagođava godišnji proračun EU, jest omogućiti planiranje na vrijeme. A upravo će planiranje i realizacija programa biti pogođeni odgodom dogovora.
Brexit se tako ne može više koristiti kao mogući rizik gospodarskih kretanja u EU, ni kao izgovor za nedostatak napretka u implementaciji planova o reformi Europske unije, od digitalne agende do jačanja obrambene sposobnosti. Neke od tih planova prije više godina kočila je Velika Britanija, pogotovo one o obrambenom identitetu EU koji ne bi do kraja bio usklađen s NATO-om. No, sada kad Britanci napuštaju Uniju, rastu apetiti Francuske koja se nameće kao ključna država u obrani i vojnoj industriji.
Da je Brexit blizu, osjeća se i u Bruxellesu. Sve je manje Britanaca koji rade u institucijama EU. Jedni su otišli u mirovinu, drugi našli novi posao, treći otkrili da imaju irsko, talijansko ili neko drugo podrijetlo, što im omogućava stjecanje državljanstva EU, a time i pravo rada za Unijine institucije. Zapravo se čini kao da se Brexit već dogodio, iako je do formalnog napuštanja Unije ostalo još mjesec dana. Kada se to i formalno dogodi, slijedi nam sapunica pregovora o novom sporazumu o budućim odnosima.