Malo tko može povjerovati da bi Vlada mogla pasti zbog kurikularne reforme. HNS koji je time zaprijetio prvi moli Boga da se ne raspadne koalicija u kojoj su za samo pet ruku u Saboru dobili čak dva resora u Vladi i rasporedili svoje kadrove po upravama državnih tvrtki. Prijetnje da će okrenuti leđa HDZ-u bude li premijer Andrej Plenković inzistirao da za voditelja Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu postavi Matka Glunčića, državnog tajnika u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, na razini su političkog blefa kakvih smo se do sada nagledali na stotine.
Ekipa koja vodi HNS pogazila je sve svoje principe, izigrali su koalicijske partnere s kojima su ušli u Sabor, kleli se da ni mrtvi ne bi s HDZ-om, pa sami sebi skočili u usta, prevarili birače i raskolili si stranku - samo da bi bili na vlasti. I sad bismo im trebali vjerovati da će samo tako spakirati kofere i reći: “Dečki idemo na nove izbore”! Trebali bi progutati priču da će si HNS sam proglasiti političku smrt, organizirati i platiti ukop koji im slijedi nakon idućih parlalentarnih izbora (ako ih HDZ ne ostavi na aparatima tako da im osigura par zastupnika na svojim listama), i to samo zato što Blaženka Divjak državnog tajnika Glunčića ne može vidjeti ni nacrtanog?
Kako da ne! HNS-ovci ministricu Divjak (koja, usput budi rečeno, nije članica HNS-a) drže kao kap vode na dlanu samo zato što u stranci nemaju više nikog tko bi im bio prepoznatljiv u javnosti. Pokušali su s Predragom Štromarom, ministrom graditeljstva, ali se vrlo brzo shvatilo da čovjek koji im je trebao preuzeti stranku nije sazdan ni od jedne osobine potrebne političaru. Pokazalo se da je toliko smušen, neuvjerljiv i neoprepoznatljiv da su iz očaja na čelo stranke vratili kompromitiranog Ivana Vrdoljaka koji se za vlastito, ali i za dobro stranke, namjeravao potpuno povući iz javnog života. Tako je ispalo da je Blaženka Divjak preko noći, ni kriva ni dužna, postala ministrica, a ujedno i jedini marketinški proizvod koji je HNS u stanju ponuditi.
Ministrica Divjak nije produkt politike HNS-a, nego se pojavila kao njihov zec iz šešira. Dakle, podržavati gđu Divjak u sukobima s premijerom, znači krpati vlastiti politički imidž. Sami sebe su uvjerili kako biračima mogu prodati priču da su u Vladu ušli kao jamac provedbe reforme školstva i ta ih mantra tjera na blefove kojima upravo svjedočimo.
Priča o sukobima između premijera Plenkovića i ministrice Divjak oko postavljanja voditelja espertne radne skupine za kurikularnu reformu, odnosno oko Matka Glunčića kojeg premijer gura, a ministrica odguruje, sve je drugo, samo ne priča o obrazovanju. Ovdje možemo govoriti o posljedicama nepostojanja čvrste većine koja bi podržavala Vladu, o nestajanju manjih političkih stranaka, političkom populizmu, politikantstvu, taštinama, ali vrlo malo o reformi školstva.
Osnovni problem je u tome što nitko nikome ne vjeruje. Kada je Plenković formirao prvu Vladu, više je vjerovao procjenama da je bolje ući u još jednu koaliciju s Mostom, nego probati s HNS-om. Kad se pokazalo da to s Mostom ne ide, vjerovao je da će umjesto njih sklopiti koaliciju s cijelim HNS-om. No, oni koji su Plenkoviću obećavali devet ruku u Saboru, nisu uspjeli realizirati obećanje nego su raskolili HNS i premijeru osigurali tek tanašnu većinu.
Nemajući političkog kadra za znanost i školstvo, Plenkoviću su ponudili Blaženku Divjak, uglednu profesoricu i znanstvenicu koja već na prvu nije uspjela kliknuti s premijerom. Pristao je uzeti ju u Vladu, ali joj nije dao povjerenje. Zato joj je nametnuo Glunčića kao najbližeg suradnika, a sebe postavio na čelo Posebnog stručnog povjerenstva koje odabire osobu koja će voditi Ekspertnu radnu skupinu i biti zadužena za provedbu reforme.
Iz cijelog tog kupusa jedino je jasno da imamo situaciju u kojoj premijer ne vjeruje svojoj ministrici, a ministrica ne vjeruje svom državnom tajniku. Premijer se zbog toga hvata posla koji nije njegov, a ministrica, koja je u startu pristala na supervizora, s vremena na vrijeme izgubi živce i poželi imati odrješenije ruke. Tako je i ovaj put. Divjak poručuje da neće popustiti, da ju je premijer nasamario, a HNS poručuje da ima njihovu apsolutnu podršku.
Bacili su karte na stol vjerujući da će Plenković olabaviti i da će umjesto Glunčića na čelo Ekspertne radne skupine postaviti nekog drugog.
A što ako neće? Što ako propadne blef?
Teško da će se dogoditi, ali bi to bio najbolji ishod ove, nazovimo, krize Vlade. Tada su moguća dva scenarija, a oba su bolja od ove povuci - potegni i još nazovi reforme obrazovanja. Prvi je da Divjak sama ponudi ostavku, a HNS nađe novu osobu za ministra znanosti i obrazovanja. Valja se nadati da bi našli nekog u koga bi premijer, za početak, imao povjerenja i dopustio mu da samostalno obavlja svoj posao. Drugi ishod je još manje izvjestan, ali bi za djecu, učitelje i roditelje bio najbolji. To je raspad koalicije i prijevremeni izbori. Možda bismo nakon još jednih izbora napokon dobili nove ljude u resornom ministarstvu koji bi znali i mogli poboljšati obrazovni sustav.