BRISELSKI POUČAK

Hoće li žena na čelu Europske komisije osigurati dovoljan broj žena u svom timu

German Defense Minister Ursula von der Leyen, who has been nominated as European Commission President, briefs the media after the Conference of Presidents of European Parliament's party blocs in Brussels, Belgium, July 10, 2019. REUTERS/Francois Lenoir TPX IMAGES OF THE DAY
Francois Lenoir / REUTERS

Ursula von der Leyen

Nastave li članice, čije vlade imaju pravo odlučiti koga će poslati u Bruxelles za povjerenika, kako su počele, Van der Leyen će možda smanjiti broj žena u sastavu EK

Ursula van der Leyen sigurno će biti prva predsjednica Europske komisije u povijesti Europske unije. Štoviše, ona je tek treća žena koja je na čelu bilo koje institucije EU u 60 godina, koliko postoji Unija. Još su dvije žene bile, na pola mandata, predsjednice Europskog parlamenta. Ali nikada žena nije bila na čelu Europske komisije, na čelu Europskog vijeća ili Europske središnje banke. Zapravo je vrh institucija EU uvijek bio “muški klub”. A muškarci su stalno govorili o potrebi jednakosti spolova, uključujući i one na vrhu Unije, ali se ne pamti da je neki europski političar dosad odustao od kandidature kako bi prepustio mjesto ženi.

U svom prvom govoru pred zastupnicima Europskog parlamenta novoizabrana predsjednica Europske komisije spomenula je činjenicu da je prvi put u povijesti jedna žena izabrana na čelo Europske komisije.

Međutim, ona će sada biti pred teškim izazovom. Morat će se dokazati svima onima kojima je govorila o ravnopravnosti spolova i obećala da će paziti da i u njezinu timu, dakle u sastavu kolegija povjerenika, bude, koliko god je to moguće, osiguran pošten omjer žena i muškaraca. No, nastavile li države članice, čije vlade imaju pravo odlučiti koga će poslati u Bruxelles na tu funkciju, onako kako su počele, Van der Leyen će možda postati predsjednica koja će znatno smanjiti broj žena u sastavu EK. Moguće je da Komisija na čijem je čelu žena bude imala znatno manji broj žena od one Jean-Claudea Junckera.

U vezi s tim će pitanjem buduća predsjednica Europske komisije morati dokazati svoju moć prema državama članicama. Jean-Claude Juncker je znao reći “ne” vladama država članica. Barem tako sam kaže. Znao je odbiti prijedloge za povjerenike i tražio od država da mijenjaju svoje kandidate. Van der Leyen je najavila da će učiniti isto i da neće oklijevati tražiti od država članica da predlože nekoga novog ako ne bude dovoljno žena.

Morat će pripaziti jer joj je i to obećanje pomoglo u Europskom parlamentu osigurati potrebnu većinu za izbor na čelo Europske komisije, a dobila je tanku većinu, manje od 400 glasova. Mnogi zastupnici, posebno među zelenim i socijaldemokratima, nisu htjeli glasati protiv nje iako su bili skeptični zbog načina na koji su je nominirale države članice. Međutim, nisu htjeli na sebe preuzeti teret odbijanja prve žene u povijesti kao kandidatkinje za predsjednicu Europske komisije.

Tijekom povijesti se povećavao broj žena u sastavu Europske komisije. Međutim, kako je i sama Van der Leyen upozorila u govoru, od 1958. godine bila su 183 povjerenika, od kojih samo 35 žena. - Kandidatkinja sam zahvaljujući svim ženama koje su razbijale barijere - rekla je ona.

Dosad je većina država članica već poslala svoja imena nominacija za Europsku komisiju. Svaka država članica ima jednog člana u Europskoj komisiji. Iako u načelu oni moraju biti neutralni u obnašanju dužnosti kad postanu članovi Komisije, izreka da “svaki povjerenik ostavlja svoju nacionalnu putovnicu na vratima zgrade Berlaymont u kojoj je sjedište Europske komisije” vrijedi samo za naivne. U praksi su povjerenici i predstavnici svojih država u Europskoj komisiji i zbog toga je zadržano načelo jedna država članica - jedan povjerenik.

Zato premijeri ili predsjednici uglavnom šalju u Komisiju osobe od povjerenja i ne gledaju jesu li muškarci ili žene. Uglavnom šalju iz svojih redova, iz vlade ili svoje političke stranke. Rijetkost je da neka vlada šalje nekog političara iz redova stranke koja nije na vlasti. To se događa ponekad u državama zrelije demokracije, poput Nizozemske i Danske, koje šalju kandidate iz redova političkih protivnika. Nizozemska je poslala Timmermansa, a Danska Vestager, sadašnje članove Komisije, iako njihove stranke nisu na vlasti. Zbog toga će dobiti dvije najvažnije funkcije nakon predsjednice, bit će “izvršni potpredsjednici”. Van der Leyn će ostale, uključujući Hrvatsku, motivirati da pošalju žene i možda obećati da će im dodijeliti važnije resore, iako nitko neće priznati da postoji neki resor koji je manje važan.

Problem za Van der Leyen je to što je od 17 već poznatih budućih članova Europske komisije samo pet žena. Od deset ostalih, ako ne računamo Ujedinjenju Kraljevinu koja bi trebala napustiti Europsku uniju prije početka mandata nove Komisije, čak i da svi nominiraju žene, njihov broj će biti manji od muškaraca. Iako se neće inzistirati na tome da balans bude točno pola-pola, bude li u budućoj Komisiji manje od 10 žena, to će biti veliki minus za Van der Leyen na samom početku. Gledat će se na nju kao na osobu koja je iskoristila za sebe činjenicu da je žena kako bi dobila posao, ali nakon toga nije bila u stanju izboriti se za ostale žene.

Izdvajamo