USPUTNE ZABILJEŠKE

Hoćemo li se sramiti kad naručujemo jelo od crvenog mesa?

Raw red meat and oyster mushrooms on a cutting board, Image: 225730191, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: - / Digifoodstock / Profimedia
- / Digifoodstock / Profimedia

Ovog se vikenda u Madridu održava UN-ova konferencija o klimi. Predstavnicima 190 zemalja svidio bi se posjet restoranu Instituta za film u Stockholmu. Jer tamo imaju neobičan “klimatski pozitivan” jelovnik. Svako jelo na njemu pokraj sebe ima kružić na kojem je označeno koliko je štetnog ugljičnog dioksida proizvedeno za proizvodnju kilograma tog jela. Na primjer, jelo od patlidžana proizvelo je jedva 0,6 kilograma CO2, riba malo više, a pravi neprijatelj klime je crveno meso, odrezak koji proizvodi čitavih 4,7 kilograma CO2. Ako se odlučite za ovo jelo, možda riskirate poglede nevjerice i prijekora od gostiju sa susjednih stolova.

Je li ovo novi trend “ekološke histerije” - kako kažu neki kritičari ? Hoćemo li sada kod svakog obroka biti prisiljeni zbrajati štetu koju smo napravili životu na planetu i biti osuđeni na “shaming”, odnosno sramoćenje, kao kad se odlučimo letjeti preko oceana, a ne ploviti?

Ovaj je jelovnik samo najnoviji primjer razvoja ekološke svijesti jer Šveđani su se ozbiljno počeli baviti utjecajem proizvodnje hrane na klimatske promjene još dok je Greta Thunberg bila mala djevojčica. Već 2009. je vladin odjel za prehranu započeo eksperimentalno stavljati etikete o udjelu CO2 na prehrambene proizvode koje svakodnevno kupujete u samoposluzi, poput onih o njihovoj energetskoj vrijednosti na koje smo odavno navikli. Na novoj etiketi piše koliko kilograma ugljika treba da se proizvede kilogram hrane, bile to zobene pahuljice ili pileća prsa. U Americi je Walmart, ali kao privatno poduzeće, uveo “indeks održivosti” za proizvode. A Velika Britanija je takve etikete uvela za odjeću. H&M je još prije nekoliko godina upozorio na pretjeranu proizvodnju odjeće i zagađenje planeta koju izaziva modna industrija te ponudio povratak nošene odjeće uz dobivanje popusta za kupnju nove. Očito je recikliranje rabljene odjeće jedna od mogućnosti smanjenja štetnih emisija.

Švedski lanac restorana Max Burger bio je prvi koji je u srpnju 2018. lansirao “klimatski pozitivan” jelovnik, uzimajući u obzir svaki korak koji je potreban da burger prođe od pašnjaka do tanjura. Cilj im je napraviti što “zeleniji” burger, a svoje mušterije voditi prema racionalnom izboru jela. Ako se trend nastavi, vjerojatno će jedina PR jela biti ona vegetarijanska. Koliko će ovakva nova politika biti uspješna, tek će se pokazati, jer moj je prijatelj iz prkosa naručio “najgore” jelo u restoranu Instituta, svjesno kršeći politički korektno ponašanje. Drugi su ga posjetitelji možda ocijenili kao zatucanog primitivca. Ali oni su za sada u manjini. Naime, za većinu je ovakav jelovnik pretjerivanje. No, istraživanja pokazuju da promjena navika u prehrani može biti jednako efektivna u reduciranju štetnih plinova kao i promjena tipa automobila. Nije svejedno jedete li govedinu ili puretinu, pa čak mrkvu ili krastavce. To se odnosi i na način proizvodnje, odnosno uzgoj hrana.

Naravno da nijedna ekološka mjera nije uvedena napamet, nego je utemeljena na istraživanjima Švedske državne agencije za okoliš, koja je 2005. utvrdila da 25 posto ukupne emisije ugljičnog dioksida potječe od načina prehrane. Dakle, nije Greta Thunberg pala s Marsa, nego je rođena u zemlji u kojoj su građani već neko vrijeme vrlo osviješteni: od razvrstavanja smeća do vožnje biciklima - a sve više koriste i električne bicikle i javni promet (na prirodni plin) umjesto automobila - do izbora hrane i odjeće, pa sve do glasanja za ekološka rješenja i ekološke stranke.

Cilj svih ovih akcija je informirati potrošača, pokazati mu da ima mogućnost informiranog izbora, potaknuti osjećaj moralne odgovornosti, pokazati mu da sam svojim svakodnevnim ponašanjem može pridonijeti borbi protiv zagađenja planeta. A kako su klimatske promjene sve dramatičnije, širi se i fenomen indeksiranja zagađenja. Šveđani čvrsto vjeruju da možemo promijeniti način života i utjecati na klimu te ne vjeruju onima koji, poput Jonathana Franzena, govore da je za to već prekasno, da je bitka za klimu izgubljena, pa se treba početi pripremati za preživljavanje.

Međutim, koliko uopće tzv. običan čovjek može učiniti da bi utjecao na klimatske promjene? Švedski podaci za 2017. pokazuju da kućanstva jesu smanjila emisiju plina za 2,5 posto, ali se povećala emisija u transportu, pa je u cjelini emisija ostala nepromijenjena i u 2018. godini.

Najnoviji izvještaj o emisiji ugljičnog dioksida glasi da je ove godine dosegnula rekordnu visinu. Najveće zagađenje dolazi od velikih zagađivača (Kina, SAD, EU, Indija) i oni su ključni za ozbiljno smanjenje CO2. Prisjetimo se da je Donald Trump nedavno povukao SAD iz Pariškog sporazuma.

Odluke o kojima ovisi sudbina planeta donose se negdje drugdje. To, naravno, nikako ne znači da je svejedno što jedemo, kako se ili čime vozimo, grijemo, putujemo itd. Ali moramo biti svjesni da oni koji imaju najveću moć odlučivanja ipak ne jedu u restoranima s jelovnikom na kojem je označena šteta u ugljičnom dioksidu.

Izdvajamo