Baš kad smo pomislili da će nam činjenica da smo članica EU-a smanjiti količinu uvoznih “splačina”, doznajemo da smo protekla tri tjedna pojeli stotine kilograma, a možda i nekoliko tona, kebaba u kojem su salmonela i E.coli bile domaće životinje.
Naime, informacije o zaraženom mesu do Hrvatske su putovale dovoljno dugo da je ono uglavnom uspješno prodano ljubiteljima kebaba jer nadležnima treba poprilično vremena da “utvrde činjenično stanje”. Sanitarna inspekcija ni dva tjedna od prvih vijesti da bi i u Hrvatskoj moglo biti zaraženog poljskog mesa ne zna točnu količinu distribuiranu u 57 “kebabdžinica” pa nas tješe da je “termička obrada smanjila mogućnost zaraze”. Osim toga, kažu, ni HZJZ-u nije prijavljen ni jedan pacijent sa zdravstvenim problemima zbog kebaba pa se vjeruje da zapravo “nema veće štete” za kupce!? Može se reći - Hrvati siti, a kebab se još broji!
Nažalost, i slučaj poljskog kebaba govori da u načinu kontrole onoga što dolazi u trgovine, odnosno restorane u Hrvatskoj vlada poprilična zbrka u kojoj se prosječni kupac teško snalazi. Smatra se očito da činjenica da je “tamo netko u Europi” kontrolirao i uvalio pečat ispravnosti proizvoda jamči sigurnost. No, sve se češće pokazuje da to ne može biti pravilo, odnosno da i sami moramo imati kontrolu koja će jamčiti ispravnost i sigurnost uvezenih proizvoda od mesa do veš-mašina.
Činjenica je da od početka ovoga mjeseca, odnosno čak tri tjedna otkako se “zakoturao” prvo problem raspadajućeg poljskog mesa iz sporne klaonice, a onda i zaraženog kebaba Hrvati ne znaju koliko je zdravstveno neispravnog mesa završilo u njihovu obroku umjesto u kafileriji. Očito, netko se, čini se, brine da neznanjem pomogne barem mentalnom zdravlju građana kad je već upitno ono koje stiže iz tanjura.