Veliki znanstvenik Nikola Tesla, tvrde njegovi biografi, cijelog se života grozio hrvatskog i srpskog nacionalizma. A opet, kao u nekakvoj tragikomediji, Teslino ime svako malo uspijeva iznova zavaditi Srbiju i Hrvatsku.
Priča je krajnje jednostavna. Čim je objavljeno da će se Hrvatska na izložbi Expo 2020. u Dubaiju predstaviti kao zemlja inovativnih projekata, ideja izuma i velikih umova koji su postigli svjetsku prepoznatljivost, a među kojima je i Nikola Tesla, uslijedila je nervozna reakcija iz Beograda. Ministarstvo kulture i informiranja Srbije priopćilo je u petak da najoštrije osuđuje, kako su rekli, “nedopustiv pokušaj Hrvatske da prisvoji znanstvenika i izumitelja Nikolu Teslu kojeg cjelokupna svjetska javnost prepoznaje i pamti kao Srbina koji je velik dio života proveo u Americi”.
Potom je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek u subotu, komentirajući izjavu srpskog kolege o navodnom prisvajanju Nikole Tesle, izjavila da se Hrvatska s poštovanjem sjeća Tesle, ne pokušavajući negirati njegovo podrijetlo. “Hrvatska enciklopedija za Nikolu Teslu navodi da je bio američki i hrvatski izumitelj srpskog podrijetla”, objasnila je ona.
I tako je nastao još jedan banalan srpsko-hrvatski spor, koji razotkriva jad na objema stranama. Hrvatska se godinama sramila Tesle jer je Srbin - u zrak su dignuti njegova rodna kuća i spomenik, a teško se možemo sjetiti kada su Teslinim imenom imenovane nove škole ili ulice. Jednostavno, odnos prema Nikoli Tesli, koji je donedavno varirao između fizičke destrukcije uspomene na njega do potpunog ignoriranja, trajni je pokazatelj sve bijede i ispraznosti ovdašnjeg nacionalizma.
Međutim, potpuno je besmisleno osporavati Tesline veze s Hrvatskom. Posebno je glupa često korištena srpska teza da je on rođen u Austro-Ugarskoj jer Hrvatska tada nije postojala. Prema ovoj logici, Vuk Stefanović Karadžić ili Karađorđe Petrović, vođa prvog srpskog ustanka, potječu iz Turske jer ni Srbija nije bila država u njihovo vrijeme. Osim toga, u Srbiji neprestano koriste dvostruka mjerila u ovakvim slučajevima, a sve se svodi na prisvajanje svih i svakoga. Tesla je ekskluzivno “njihov”, ali njihovi su i Marin Držić, Ivan Gundulić i cjelokupna dubrovačka književnost, kako je prije neku godinu objavila Matica srpska, odakle su fino pojasnili da su manje-više svi Južni Slaveni pisali na narječjima srpskog jezika. U najkraćem, “Srbi svi i svuda”, kako je formulirao VUK SK.
Podjednako je jadno svađati se oko toga čiji je Tesla, i to na temelju jedine dvije životne činjenice na koje nitko ne može utjecati - gdje će se roditi i tko će mu biti roditelji. Nije birao da će se roditi kao Srbin u Hrvatskoj, ali jest da će se baviti fizikom, odseliti u Ameriku ili odbiti Nobelovu nagradu.
A da je bio vezan za Hrvatsku, pokazuje Teslin odgovor iz 1936. kad mu je Vladko Maček poslao čestitku za 80. rođendan u kojoj je pisalo: “Velikom sinu naroda srbskoga a domovine Hrvatske, vodji čovječanstva u borbi sa prirodom, čestita u ime hrvatskog naroda dr. Vladko Maček”. Tesla je odgovorio: “Hvala na mnogo cijenjenoj čestitki i počasti. Jednako se ponosim moga srbskoga roda i moje hrvatske domovine. Živili svi Jugoslaveni. Nikola Tesla.”
Hrvatska ima puno pravo biti jedna od država koje prisvajaju Nikolu Teslu. Drugo je pitanje zaslužuje li ovog velikana svjetske znanosti.