Možda mogu austrijski katolici, političari i policajci istjerati “Za dom spremni” s bleiburškog polja, ali nema nikakve šanse da ovdašnju desnicu i Crkvu uvjere da griješi kada komemorira predaju vojske NDH kao nacionalnu tragediju. Mogu čak hrvatskim biskupima zabraniti da vode misu, ali oni će ipak održati govor u kojem će neistomišljenike poslati kvragu, kako je to između redova napravio krčki biskup Ivica Petanjak.
Kada se uzme u obzir kako Petanjak spada u “liberalno” krilo među biskupima, ne treba puno mašte za pretpostaviti kakvi su stavovi konzervativnog dijela Hrvatske biskupske konferencije. Recimo, svoj govor će otvoriti manipulativnim zaključkom: “Na mjestu smo gdje je započeo križni put našeg naroda”. Da, s Bleiburga su mnogi krenuli u smrt, ali to nije bio “križni put hrvatskog naroda”, kako će konfabulirati biskup Petanjak, već likvidacije zarobljenih ustaša, nešto domobrana i manjeg broja civila. Zločin je zločin, ali i manipulativna laž je manipulativna laž, i kada stiže s oltara.
Baš kao što su duboko upitne Petanjkove riječi u kojima žrtvu ustaške vojnice uspoređuje s Isusovom: “Naš narod poratnu sudbinu vezao je uz križni put Isusa Krista” i da slavljenjem euharistije za sve stradalnike naroda, njihovu žrtvu poistovjećujemo s Isusovom žrtvom te da se ne smije dozvoliti da “njihova žrtva bude izbrisana iz sjećanja našeg naroda”.
A onda, kao kulminacija, uslijedila je tradicionalna nacionalistička optužba na račun “drugih” koji sude “nama”, koja zvuči poput stihova iz Thompsonovih pjesama (“Antikristi i masoni komunisti ovi, oni šire sotonske fraze da nas poraze e, moj narode, e, moj narode”), dok će to biskup s Krka malkice preformulirati u formi pitanja: “Zašto se kroz cijelu povijest ponižavamo i od drugih očekujemo i tražimo da nas sude i da nas prosuđuju i da nam svoju istinu nameću”, zavapit će Petanjak, dok će njegove riječi pobožno slušati fin svijet poput Milijana Brkića, Brune Esih, Zlatka Hasanbegovića i Velimira Bujanca.
Ukratko, ako je netko očekivao da će na hrvatske biskupe utjecati Papa, austrijska Katolička crkva ili povijesna istina - prevario se. Sve je isto kao lani, i ništa se nije promijenilo u razmišljanju ovdašnjeg episkopata, iako je Franjo posljednjih godina postavio šestoricu novih biskupa.
Istoga dana u kojem će Petanjak vapiti o poniženosti hrvatskog naroda kojem drugi “istinu nameću”, papa Franjo će na susretu s novinarima koji izvještavaju iz Vatikana podsjetiti kako traganje za istinom zahtijeva poniznost, “dok je lakše ne postavljati si pitanja i zadovoljavati se prvim odgovorima, očekivanim rješenjima koja ne poznaju muku istraživanja sposobnu predstaviti kompleksnost stvarnog života”. Pa potom poručiti novinarima da nastave kritizirati i Katoličku crkvu jer “Crkva vas cijeni i kada joj stavljate prst u ranu, jer rana se nalazi u crkvenoj zajednici.
Vaš posao je dragocjen jer pridonosi potrazi za istinom, a samo nas istina čini slobodnima”, poručit će Franjo, kojega je zbog odbijanja kanoniziranja Alojzija Stepinca, ali i ovakvog razmišljanja, Hrvatski tjednik proglasio Antikristom. Usput citirajući nadbiskupa Želimira Puljića i umirovljenog biskupa Milu Bogovića, koji su se nakon par dana ogradili, uglavnom od naslova kojim je počašćen Franjo, “Antikrist Pontifex maximus”, ali puno slabije od optužbi na njegov račun.
Biskupi slušaju Franju, ali s figom u džepu, jer on je njima prst u rani.