IZDVOJENO MIŠLJENJE

IZMEĐU VIZIJE I ILUZIJE: MALI MATE RIMAC I VELIKI ELON MUSK Dogodi li se Rimcu da prebrzo postane ono što je Južnoafrikanac danas, on ima problem

Hrvoje Tomić

Onaj tko svoju sliku ne gradi na činjenicama, prije ili kasnije bit će prepoznat kao iluzionist. Ako mu se dogodi da prebrzo postane ono što je Južnoafrikanac danas, naš poduzetnik ima problem

Srijeda je bila vrlo zanimljiv dan za svjetsku (i hrvatsku) autoindustriju. S jedne strane planet je strelovitom brzinom obišla vijest o tome kako je nakon rušenja kreditnog rejtinga i zbog istrage o smrti vozača koji je preminuo nakon nesreće u najpoznatijem svjetskom elektromobilu, Teslina dionica pala u ponor loših očekivanja. Uz to, u srijedu je na uglednom specijaliziranom portalu Autocar sijevnula vrlo pozitivna vijest prema kojoj je Rimac uspio u samo tri tjedna od predstavljanja rasprodati svih 150 primjeraka novog modela C_Two, odnosno sve nove superautomobile koje je ukupno planirao proizvesti. Elonu Musku se (napokon) smrklo, a našem Rimcu baš je svanulo.

Nemam potrebu biti nekakav hejter i kritizirati izuzetno uspješnog mladog hrvatskog poduzetnika Matu Rimca bez pravog povoda, ali ipak nekako imam poriv povezati dvije vrlo različite priče, one velikog Muska i hrvatske nade Rimca, pod zajednički nazivnik opravdanog skepticizma. Bez obzira na to što jedna trenutačno ima krajnje negativan, a druga pozitivan prizvuk.

Ako je točno da su Rimac Automobili potvrdili Autocaru informaciju da su rasprodali svih 150 primjeraka C_Two prije nego što su za njih dobili nužne ateste i, naravno, puno prije nego što su ih uopće proizveli, onda Mati Rimcu samo možemo čestitati na tome što je ušao u klasu ljudi poput Elona Muska koji s nevjerojatnom lakoćom prodaju bajkovite priče.

No, treba biti svjestan činjenice što zapravo znači informacija o tome da je Rimac rasprodao 150 komada C_Two. Problem je što svaki od tih elektromobila košta između 1,7 i 2,2 milijuna eura. Drugim riječima; informacija da je Rimac prodao 150 tako skupih automobila otkriva da je već zaradio oko 300 milijuna eura te je time u kategoriji srednje velikih poduzetnika ostvario najveći hrvatski izvozni posao do sada, izvozni megaposao kakav bismo trebali uspoređivati s 2 do 3 pristojna kruzera na kojima 3-4 tisuće brodograditelja radi i po 3-5 godina.

Ako je doista uspio s “rasprodajom” mogu reći samo: fantastični Rimac. No, ako je “priznanje” o ekspresnoj rasprodaji 150 elektromobila “mali” marketinški trik kojim se pokušava potaći potražnja, moramo hladnokrvno upozoriti na to da gledamo još jedan od pokušaja stvaranja nerealne slike ekstremno visoke uspješnosti. To je potpuno nepotrebno i vrlo opasno. Onaj tko svoju sliku ne gradi na činjenicama, prije ili kasnije bit će prepoznat kao iluzionist.

Do sada se Rimac razvijao baš onako kako treba. Pravi poduzetnik. Uporan i dosljedan. Malo pomalo pomicao je granice svoje samoborske garaže prema prepoznatljivom brendu elektromobila u svjetskim razmjerima.

Kad sam prije nekoliko godina diskutirao o fenomenu Mate Rimca s jednim vrlo iskusnim i vrlo uspješnim poduzetnikom, branio sam Rimca pred konstatacijama kako nema izgleda rame uz rame pored svjetskih autodivova, i to tezom kako talentom i upornošću sigurno može prerasti u neku vrstu inovativne tvrtke koja bi mogla uzeti značajni dio kolača klasičnim car-tuning kompanijama koje ne vide da je stiglo vrijeme električne energije. Ponosan sam jer sam dobro vidio: Rimac se već uspio nametnuti dijelu high-end tržišta elektromobila u čijoj produkcije ne caruju tisuće ili milijune komada; sasvim su dovoljne stotine. Pogotovo u konkurenciji superskupih fosila.

Međutim, čak bi i za puno ozbiljnije igrače od današnjeg (velikog) Rimca rasprodaja 150 superautomobila u tri tjedna bila ogroman pothvat. Oprez.

Iako bih s jedne strane jako volio da upravo svjedočimo činu metamorfoze Mate Rimca prema liku Elona Muska, koji ima neviđenu sposobnost monetizacije vlastitih snova, s druge se, pak, strane bojim se da se Mati Rimcu prerano ne dogodi upravo Elon Musk, čovjek kojem svijet investitora upravo vrlo skeptično propituje vrijednost doista zavodljivih zamisli - od putovanja na Mars do Hyperloopa i svega ostalog što vjerojatno nećemo osobno isprobati za svojih života.

Ako je pred Matom Rimcem barem pola od ukupnog broja godina koliko je imao nešto stariji Musk za monetizaciju svojih zamisli, onda je sve OK. Ali ako prebrzo postane ono što je Musk danas, Rimac ima problem.

Nemojte me krivo shvatiti. Muska obožavam. Mislim da je najveći poslovni vizionar stoljeća. No, to me nije spriječilo da već nekoliko puta vrlo kritično pišem o potpuno nevjerojatnim i očigledno neodrživim valuacijama njegove kompanije, koju je nazvao po genijalnom čovjeku potpuno drugačijeg osobnog psihoprofila; po pomalo ekstravagantnom znanstveniku ličkih korijena, koji nikad nije znao trčati za profitom već za čistom znanošću.

Ironija je velikog Nikole što mu je prezime završilo kao ime kompanije koja bez neke zdrave logike privlači milijarde i milijarde dolara iz džepova čudnovato lakovjernih i investitora. Ponovit ću nekoliko anegdotalnih podataka iz jednog od nekoliko svojih tekstova o Tesli: kompanija je u 2016. prodala samo 72 tisuće automobila, a imala je veću tržišnu vrijednost nego Ford koji je prodao 6,6 milijuna automobila i imao 22 puta više prihode. Tesla je po toj tržišnoj kapitalizaciju u 2010.-2017. prerastao Nissan, Hyundai, Fiat Chrysler, Suzuki, Renault, Peugeot i veliki GM. Kako sam malo lijena osoba, citirat ću treći put sam sebe u dijelu priče gdje objašnjavam kako je Musk zapravo serijski priznavao apsurdnu precijenjenost svoje kompanije: “…pošteno je priznavao precijenjenost dionice jednom u listopadu 2013., dva puta u rujnu i listopadu 2014., jednom u veljači 2015., te dva puta u travnju 2017.“. Čisti autocitat.

Nažalost, ovih dana čini se da će Muska dokrajčiti upravo veličina njegovih vlastitih obećanja. Tržišta bruje o tome kako je više Muskovih biznisa insolventno, o tome hoće li morati proglasiti bankrot, i to prema članku 11 američkog zakona o insolvencijskim postupcima koji se pokreću po osnovi prevarantskih transfera i obećanja.

Musk troši neodmjereno, isporučuje vizije, ali ne i rezultate. Nakon što je Moody’s srezao Teslin rejting, krenula su pitanja poput ovih:

Zašto je Musk spržio 2,6 milijardi na SolarCity, a sada zatvara njegove operacije?

Zašto je Musk najavio veliko partnerstvo s Panasonicom i novu generaciju panela kao novi veliki proizvod, a ispostavilo se da je na tržište gurnuo samo rebrendirane obične Panasonicove panele? Zašto su Musk i njegovi rođaci (Lyndon i Peter) dobili stotine milijuna kroz “solarne obveznice”, a SolarCity je bankrotirao?

Kako je moguće da Musk stalno daje obećanja, a ne isporučuje obećana vozila na vrijeme? Kako se uopće dogodilo da do Muska dođe toliko gotovine kad je očigledno da je i ranije trošio toliko da je bilo očigledno da će mu ponestati casha za isporuku “trica” impresioniranim masama?

Zašto su bez ikakve zarade za dioničare izvršni direktori uz snishodljive ključne velike udjeličare Musku odobrili 2,6 milijardi menadžerske nagrade? Što ako se Musk doista u svojoj raketi lansira u svemir i pobjegne na Mars? Koliko doista vrijedi crna rupa njegovih dugova?

Zar je moguće da su ulagači povjerovali u priču o autokompaniji koja zarađuje jedino od prodaje prava na emisiju ugljikovodika, a niti penija na autima? Kako je moguće da gubi milijarde, a ne prodaje niti 100 tisuća električnih auta godišnje?

Je li zbog državnih potpora Musk ništa drugo nego poster-boy crony kapitalizma?

Gdje će to stati: posljednjih pet godina Tesla prži 444 milijuna po kvartalu, a trenutačno ima negativni cash flow “samo” 396 milijuna? Kako se dogodilo da svake minute svaki dan Tesla “prži” 6500 dolara više nego što zaradi?

Itd. Ima pitanja još, ali sad mi je već malo dosadno.

Da skratim: nije uopće čudno da je Tesla (ne Nikola) zaslužio rejting Caa1, tj. rejting čistog smeća, sedam razreda ispod kredibilne investicijske razine. Trenutačno Musku za njegove operacije nedostaje “sitnica” od 2 milijarde casha ove godine koje će morati potražiti na tržištu, a dospijeva mu 1,2 milijarde dolara duga. Kakve su mu šanse? Male. Šansa zvana ušica. Igle.

Bilo kako bilo, nadajmo se da je pred našim Matom još barem dobrih 10 Muskovih godina prodavanja priče i silni milijuni zarađeni na tim dobrim pričama. Uostalom, Rimac zapravo nije Musk. Čini se realan dečko. I do sada je zarađivao pa je vjerojatno da se neće dogoditi 15 Muskovih godina u kojima je prodavao snove, a nije zaradio baš ništa za svoje dioničare.

Izdvajamo