Prije nekoliko mjeseci Der Spiegel je objavio zanimljivu priču o Airbusu koja je za Hrvatsku aktualna na neočekivano mnogo razina. Airbus ima 134.000 zaposlenih i promet od 67 milijardi eura, što je otprilike pola bilijuna kuna, odnosno više nego deset Agrokora. U svibnju 2017. godine rumunjski računovođa Constantin Ster uzeo je kredit kako bi kupio Daciu Duster s posebnim paketom opreme Black Shadow po cijeni od 15.000 eura. Sterova tvrtka prethodne je godine imala promet od 1300 eura, a prošla mu je tvrtka bankrotirala.
To bi bila uobičajena priča malog poduzetnika kakvih ima na tisuće i u Hrvatskoj, kad ne bi postojala veza s Airbusom. Priča vjerojatno počinje davno prije, ali veza prema Steru počinje se formirati u 2003., kada je Austria kupila 18 Eurofightera od Airbusa (koji se tada zvao EADS). Ta je kupnja bila neočekivana jer je prema svim kriterijima favorit bio Saab Gripen. Toliko neočekivano da je u veljači prošle godine austrijski ministar obrane Hans Peter Doskozil podnio tužbu protiv Airbusa zbog prevare. Dio dogovora je bio da Airbus osigura plasman robe i usluga austrijskih tvrtki na strana tržišta, takozvanih offset poslova, u vrijednosti od 4 milijarde eura. U tu svrhu osnovane su posebne tvrtke u Beču, na Cipru i u Londonu. Upravo je tvrtka u Londonu angažirala Rumunja Stera da kupi robu iz Austrije i u tu mu svrhu platila pet milijuna eura. Plaćanje je išlo preko off-shore kompanije na račun u Abu Dhabiju.
Mali je problem što mu to nisu rekli. Tako da se čovjek iskreno začudio kad su ga njemački istražitelji pitali o njegovoj ulozi u višemilijunskom poslu dok on jedva spaja kraj s krajem. Gotovina koja je u njegovo ime prebačena u Abu Dhabi, i na taj način oprana, vrlo vjerojatno je korištena za plaćanje mita u cijelom svijetu. Antikorupcijske agencije u Britaniji, Njemačkoj i Francuskoj trenutačno istražuju iznesene sumnje te su dosad utvrdili stotinjak potencijalnih plaćanja poput ovog opisanog, i to u Šri Lanki, Indoneziji, Kini, Tunisu, Kazahstanu i Maliju.
Jedan drugi računovođa bio je ključna osoba u dosad najvećem korupcijskom skandalu, onom kroz koji je prošao Siemens. Reinhard Siekaczek je od 2002. do 2006. godine bio zadužen za uspostavu i upravljanje Siemensovim sustavom za plaćanje mita te je raspolagao sa za to predviđenim budžetom od četrdeset do pedeset milijuna dolara na godinu. Tvrdio je da je plaćanje mita bilo nužno za održavanje konkurentnosti Siemensa i da su sve radili s ciljem održavanja tisuća radnih mjesta. Sudovi se nisu složili s njim te su ustvrdili da korupcija ugrožava integritet globalne ekonomije te, što je još znatnije, vladavinu prava u državama u kojima se plaća mito. Siemens je morao platiti 1,6 milijardi dolara kazni u SAD-u i Njemačkoj te potrošiti još milijardu dolara za internu istragu i reorganizaciju. Novi generalni direktor zamijenio je 80% uprave, 70% višeg menadžmenta i 40% srednjeg menadžmenta, a Siemens je postao vodeća tvrtka upravo u beskompromisnoj borbi protiv korupcije i za pošteno i otvoreno poslovanje. Začudo, poslovni rezultati nisu pali, nego konstantno rastu.
Iako sve napredne ekonomije žestoko progone i kažnjavaju korupciju u svojim gospodarstvima, svijest o dugoročnoj štetnosti međunarodne korupcije tek je odnedavno znatno pojačana. Još se 1999. mito dan u drugim zemljama koje su davale njemačke tvrtke tretirao kao normalni trošak poslovanja. Tek su te godine doneseni zakoni koji to brane, a koji su danas i dio pravne stečevine Europske unije te se time primjenjuju i kod nas. Prije toga su takvi zakoni doneseni i u SAD-u otkud dolazi najveći pritisak za striktnu primjenu protukorupcijskih zakona i mjera. Tako svaka hrvatska tvrtka koja radi s ozbiljnim tvrtkama iz SAD-a mora imati politiku poslovanja na suzbijanju mita i korupcije u kojoj je izražena nulta tolerancija za djela mita i korupcije od menadžmenta, zaposlenika ili nezavisnih predstavnika.
Konzultantska kuća godinama provodi istraživanje korupcije i u svibnju prošle godine utvrdila je da je 42% ispitanih tvrtki iz SAD-a, Europe i Azije ustvrdilo da su prekinuli poslovanje s partnerima za koje su sumnjali da se služe mitom, a 95% tvrtki ima formalni program za poticanje “zviždača”.
Kakve onda to sve veze ima s današnjom Hrvatskom? Pa prvo je upravo u tijeku nabava vojnih aviona u kojoj se spominju i Saab i offset poslovi. Drugo, provodi se proces nad Agrokorom, pri čemu izgleda da je sve dopušteno za ostvarenje cilja “očuvanja tisuća radnih mjesta”. Treće, citirana konzultantska kuća upravo je Alix Partners koja savjetuje povjerenika u Agrokoru. I na kraju su standardni indikatori korupcije, među ostalim, kada kupac zahtijeva angažman s njime povezane tvrtke ili konzultanta koji nije poznat te kad se iznos fakture za uslugu čini visok.
Usput, na listi najmanje korumpiranih zemalja Njemačka je 10., Austrija 17., SAD 18., a Hrvatska 55.
*autor je partner u Infokorpu
Rasprave & rješenja javna je tribina Hanza Media Grupe za promociju suvremene ekonomske misli te sučeljavanje stavova, kao i predlaganje solucija