Citat koji se izgubio u komunikacijskom šumu: "Elaboracija tog problema vrlo je kompleksna zato što taj institut hrvatsko obvezno pravo nije poznavalo, pa se stvara jedan hibrid." Tom rečenicom Božo Prka, predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb, naoko se ogradio od komentiranja roll up modela kredita kojim je izvanredna Uprava Agrokora s dijelom najvećih vjerovnika u lipnju omogućila financijski predah posrnulom koncernu. Ista ta rečenica ujedno je i dosad najprecizniji komentar te financijske akcije: iako dosad nezabilježena u Hrvatskoj, ona zakonski nije zabranjena.
Zato, kada bankari tvrde kako "ne bi sudjelovali u tom modelu da nije legalan", oni su u pravu. Model roll up kredita je legalan, ali Hrvatskoj dosad nije bio uobičajen. To sigurno nije za dužnika najpovoljniji model, ali teško da je Agrokor u situaciji u kojoj se našao mogao pronaći bilo kakav drugi način namicanja svježeg novca nužnog za operativno vođenje biznisa.
Ni "Prkin" PBZ, koji je s Agrokorom, ali i s vlasnikom koncerna Ivicom Todorićem, njegovao posebne odnose, ovaj put nije sudjelovao u financijskoj injekciji koncernu. Čini se da je to, zbog PBZ-ove dosadašnje velike izloženosti Agrokoru, bilo preteško opravdati pred torinskom središnjicom Intesa Sanpaolo grupe u čijem sastavu je i PBZ.
Iščitavajući "Ugovor o najstarijem kreditu", što stoji u zaglavlju Agrokorova i vjerovničkog sporazuma o roll upu, čovjek može zaključiti samo jedno - tim pravnim dokumentom vjerovnici su legalizirali početak svojeg preuzimanja koncerna. To što smo znali i dosad, da o vjerovnicima ovisi budućnost Agrokora, zacementirano je ovim lipanjskim ugovorom.
Težina potpisnika, među kojima se uz tri domaće banke, Zagrebačku, Raiffeisen i Erste & Steiermaerkische (sve tri s majkama izvan hrvatskih granica), nalaze još i JP Morgan i Goldman Sachs, mnogima nesimpatičan "lešinarski" investicijski fond Knighthead Capital Management, ali i ruska VTB banka, jasan je znak da vjerovnici misle ozbiljno i da svaka klauzula potpisanog ugovora izvanrednu upravu Agrokora obavezuje na precizno izvršenje dogovora, čije kršenje vodi ravno prema stečaju.
Cilj je jedan i ni za koga upitan: što prije postići nagodbu Agrokora s vjerovnicima i krenuti u proces restrukturiranja koncerna. To vjerojatno, iako ne nužno, daje naslutiti da će Agrokor nagodbu dočekati u cijelosti, kao koncern, a da će se tek kasnije, tijekom procesa restrukturiranja grupe, odlučivati o eventualnoj prodaji ili izravnom preuzimanju pojedinih kompanija.
Ugovorom o kreditu današnjoj je izvanrednoj (pa zato i privremenoj) Upravi koncerna formalno zabranjeno donošenje bilo kakvih, za budućnost Agrokora i Agrokorovih kompanija presudnih, odluka, ako se prije toga ne konzultiraju s kreditorima koji sudjeluju u roll upu.
Jednako tako, ugovornom "zabranom" smjene Ante Ramljaka s pozicije izvanrednog šefa Agrokora, on osim Vladina, postaje i povjerenik u službi vjerovnika, ali samo onih koji su uključeni u roll up. To je vjerojatno i potencijalno najspornija točka ugovora, premda, jer je Agrokor privatna, a ne državna kompanija i jer lex Agrokor nije dokument o nacionalizaciji koncerna, nije neobično da i proces nagodbe, pa i kasnijeg restrukturiranja, vodi netko tko zastupa interese onih čiji je kapital uložen.
Upravo zbog toga Ramljak i Uprava trebali bi što prije objaviti imena svih sudionika roll upa koja se i dalje drže u tajnosti, što taj kredit danas čini sumnjivim u očima javnosti.
Problem bi mogao imati i Madison Pacific Trust Limited, konzultantska tvrtka sa sjedištem u Hong Kongu kojoj je povjereno da zastupa sve potpisnike roll upa. Hrvatsko pravosuđe, naime, ne predviđa prepuštanje ovlasti kreditora trećoj osobi ili agenciji tako da bi se mogle pokazati spornima hipotekarne zabilježbe upisane na ime Madisona, kao agenta, ali i osiguravatelja svih sudionika roll upa. Riječ je, međutim, o tehničkom pitanju koje može zakomplicirati i produljiti proces, ali ne dovodi u dvojbu konačni cilj: sklapanje nagodbe i vlasničko restrukturiranje Agrokora.
Možda baš zato što ta problematika nije uobičajena hrvatskom pravosuđu, a možda i zato što mu potpisnici roll upa ne vjeruju, za sve moguće buduće sporove nastale temeljem ovog ugovora nadležan je sud u Londonu.
Istovremeno dok se u Hrvatskoj vodi rasprava o ispravnosti roll upa, londonski suci već su dobili zahtjev za širenje jurisdikcije lex Agrokor na Ujedinjenu Kraljevinu, upravo zbog mogućnosti obrane u sudskim procesima koje je, nakon što je odbio sudjelovati u roll upu pokrenuo Sberbank, kao najveći pojedinačni vjerovnik. Londonske suce u pravilu ne zanima gdje je proces zakuhan niti tko ga je zakuhao, nego jesu li naknadnim postupcima narušena prava iz ugovora Agrokora i bilo kojeg vjerovnika u kojemu stoji da je za "sve buduće sporove nadležan sud u Londonu".
Dokaže li Ramljak da je lex Agrokor zapravo prilagođena varijanta hrvatskog stečajnog zakona, a da se Agrokor našao u situaciji u kojoj američke i britanske tvrtke traže sudsku zaštitu od stečaja, i lex bi mogao dobiti britansko državljanstvo.