BRAK BIG BUSINESSA I TOTALITARIZMA

JEZIVA DISTOPIJA NIKAD NIJE BILA BLIŽE OSTVARENJU Za samo dvije godine Kineze će podvrgnuti programu koji će ih učiniti apsolutnim poslušnicima režima

, Image: 102901829, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy

Jedna od neveselih spoznaja s kojima živi suvremeni, polinkani, ekonomski aktivni građanin jest i ta da o njemu u svakom trenutku netko skuplja informacije. Od Googlea, preko Facebooka do Amazona, suvremene tehnološke tvrtke o svakom od nas skupljaju golemu, neprerađenu količinu podataka o tome što volimo, što nas zanima, što kupujemo, kakav nam je kulturni ukus, kakve su nam političke sklonosti, omiljeni rent-a-car, kao i destinacija sljedećeg putovanja. Činjenica da neki naddržavni, apstraktni monstrumi o nama toliko znaju sama je po sebi izvorište paranoje. Ta je paranoja tek utoliko ublažena što su ti monstrumi - pa, upravo to: naddržavni i apstraktni, nepovezani s političkom moći.

Druga nevesela spoznaja s kojom žive suvremene zajednice i pojedinci jest i to da vas netko stalno evaluira i ocjenjuje. I države, a kamoli poduzeća, imaju svoj kreditni rejting, taj im kreditni rejting kroji sudbinu, a pritom je onaj koji ga razrezuje sam nevidljiv i imun na analitičko propitivanje. Ali, ne ocjenjuju se danas samo države i tvrtke. Poslodavci ocjenjuju radnike i nastoje kvantificirati njihov učinak. Trgovce i posrednike ocjenjuju i nagrađuju po učinku. Filmske autore valoriziraju po učešću na velikim A festivalima, koji su sami nepronični centri moći. Sudionike realityja valoriziraju gledatelji, krojeći im sudbinu i zaradu. Sudionike Big Brothera ocjenjuje orvelovski Veliki brat.

Naddržavni monstrum

I znanstveni rad podvrgnut je mjerljivoj kvantifikaciji, a te se kvantifikacija očituje u bazama podataka, kao što su WoS i Scopus. Moja supruga - redovni profesor renesansne umjetnosti - svakog tjedna na mail dobije krivulju dijagrama koja je izvještava kakvu joj je ocjenu “udijelio” taj anonimni, apstraktni i naddržavni monstrum. No, nelagodu zbog toga ublažava, eto, barem ta činjenica: naime, taj je monstrum naddržavan, odvojen od političke moći. Na njega utječu algoritmi i brojke, ali barem ne utječu šator i biskupi.

Što bi se - međutim - dogodilo kad bi se ta moć skupljanja informacija, ocjenjivanja i vrednovanja spojila sa starom, demodiranom moći države i ideologije? Kad bi se spojio orvelovski aspekt 21. stoljeća s orvelovskim aspektom 20., dakle, “starim dob­rim” totalitarnim uhođenjem i “idejnim diferencijacijama”? Kako bi to bilo? E, pa uskoro ćemo to moći pitati - Kineze.

Kineska država, naime, još 2014. inicirala je Nacrt koncepta socijalnog kreditnog sistema kojem je cilj - kako piše nepoznati partijski planer - “ojačati iskrenost u državnim poslovima, iskrenost u trgovini, iskrenost u društvu te konstrukciju sudske vjerodostojnosti”. Iza tog suhog komitetskog paragrafa krije se ideja koju kao da je smislio tvorac televizijske distopije “Black Mirror”, tehnološki ludist i socijalni pesimist Charlie Brooker. Kineski građani u prelaznom će razdoblju dobrovoljno, a od 2020. i obavezno, biti uključeni u sustav Socijalnog kreditnog sistema, unutar kojeg će dobiti građansko bodovanje ili građanski rejting koji će se iskazivati numerički, od 350 do 950. Taj građanski rejting bit će orijentir preko kojeg će vam banka odrediti kamatnu stopu kredita, poslodavac će se odlučiti hoće li vas zaposliti, a državni ured hoće li vam izdati putovnicu. Nije to baš tako daleko od onog kako kreditne agencije i danas vrednuju države i tvrtke.

Razvratnici i ljenjivci

Taj građanski rejting neće se, međutim, temeljiti na impresiji druga iz komiteta, na dojavi susjeda koji radi za Udbu, niti na raportu kakvog Kolege. Zaboravite te nepouzdane metode analognog, 20. stoljeća. Rejting će se po novom temeljiti na mjerljivim parametrima koji će proizlaziti iz vaše ekonomske i socijalne aktivnosti. Kompleksni program skupljat će podatke o urednosti plaćanja računa, o dugovanjima, o potrošačkim navikama, životnom stilu, ali - također - i o društvenom i političkom stilu. Ako kasnite s računom za plin, rejting pada. Pada i ako niste platili preuzetu robu. Ako online kupujete pornografiju ili desetke sati provodite na društvenim mrežama, to znači da ste razvratnik i ljenjivac. Ako nepovoljno komentirate društvene prilike i politiku, ako se zanimate za zabranjene filmove, učenja i sekte, za disidente ili protivnike režima, tada vaš kreditni rejting pada. Što je najzanimljivije, pada i kreditni rejting vaših bližnjih, jer je vaš građanski rejting dijelom pod utjecajem kreditnog rejtinga onih s kojima ste prijatelj na društvenim mrežama, kome često šaljete mailove ili SMS-ove.

Sve te podatke - dakle - država će koristiti kako bi valorizirala svojega građanina. A te podatke skupljat će i državi bez suvišnih zašto prosljeđivati kineske mladokapitalističke korporacije, kineski privatni telekomi, internetski provajderi, tvrtke za online kupnju i društvene mreže - ukratko: big business izrastao u njedrima komunističke države.

U pokušaju kineske partije da ocjenjuje svoje građane, naravno, svi oni koji imaju iskustva s lijevim diktaturama prepoznat će tehnološki napredniji oblik onog što već pamte iz prošlosti. I u Jugoslaviji su lokalni partijski pipci građanima “pisali karakteristike”, a te “karakteristike” nekoliko će desetljeća biti ključne za zaposlenje ili dobivanje putovnice. Ljudi koji su 60-ih ili 70-ih bili politički disidenti često su znali reći kako bi “poznanici prelazili na drugu stranu ulice” - to jest, izbjegavali su socijalni kontakt, jer bi socijalni kontakt s politički okuženim mogao i njih pretvoriti u politički okužene. Ista ta fenomenologija sad je samo usavršena, ne ovisi više o impresiji zlonamjernog ili dobronamjernog partijskog sekretara, nego o mjerljivim pokazateljima.

Ipak, meni se čini da u slučaju kineskog Socijalnog kreditnog sistema postoje dva druga aspekta koja su kudikamo zanimljivija od samog braka Staljina i Googlea. Prvi od njih je dirljivi brak velikog biznisa i političkog totalitarizma. Samo naivni ne vide da je davno prošlo ono doba kad se kapitalizam širio političkom diseminacijom demokracije. Demokracija je danas za kapitalistički biznis samo zamorna gnjavaža, big business sve više voli pouzdano, postojano krilo diktature, a u ovom su konkretnom slučaju krupni kapital i pokroviteljska diktatura našle samo još jedno zajedničko područje savezničkog interesa - a to je skupljanje podataka.

Bildanje rejtinga

Druga zanimljiva posljedica Socijalnog kreditnog sistema jest povratni utjecaj koji bi on mogao imati na ponašanje i život ljudi. Ako - naime - vaš rejting doista bude utjecao na vaš novčanik, karijeru i društvenu promociju, nastojat ćete ga nabildati, a to znači da ćete početi raditi, kupovati i prakticirati ono što taj rejting diže. Tolstoj vam diže rejting, a Dan Brown spušta? Kupit ćete online Tolstoja. Druženje sa Zhangom vam diže rejting, a s Lijem spušta? Skinut ćete Lija s Fejsa. Pelene, mlijeko i zdrava hrana vam dižu rejting, a votka, duhan i nasilne igrice spuštaju? Kupovat ćete mlijeko i pelene. Jer, u društvu svako vrednovanje prouzroči onaj efekt koji je u subatomskoj fizici davno opisao Werner Heisenberg: kad nešto mjerite, vi to promatranjem istodobno i mijenjate.

To je, uostalom, efekt koji je već osjetio svatko koga se valorizira i ocjenjuje. U Big Brotheru sudionici promijene ponašanje zato da se nekom svide. Filmaši počnu snimati filmove za koje misle da će prije proći selekciju velikih festivala. Znanstvenici počnu birati teme, metodologije, časopise i simpozije preko kojih će im narasti bodovi na WoS-u. Države počinju raditi točno ono što od njih žele rejting agencije, kako bi popravile kreditni rejting. Onaj koji ocjenjuje, i kriteriji po kojima ocjenjuje, počinju utjecati povratno na vas. On nad vama ima moć samim tim što vas promatra.

Kineski Socijalni kreditni sistem, ukratko, samo je poopćenje i završna - ovaj put, doslovno totalitarna - optimalizacija svijeta u kojem već živimo. I svijeta koji - nemojte se zavaravati - ne staje na granicama nedemokratskih sistema.

Izdvajamo