PIŠE GL. UREDNIK GORAN OGURLIĆ

JUTARNJI NE PODRŽAVA DVIJE REFERENDUMSKE INICIJATIVE Promjene koje se građanima nude kroz njih ne bi značile demokratski iskorak, upravo suprotno

    AUTOR:
    • Goran Ogurlić

  • OBJAVLJENO:
  • 02.06.2018. u 12:42

Zagreb, 130518.
Zagrebacka Katedrala, Kaptol.
Pocelo prikupljanje potpisa za referendum o Istanbulskoj konvenciji.
Na fotografiji: Prikupljanje potpisa.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Damjan Tadić / CROPIX

 

Ne smatramo da bi promjene koje se građanima nude kroz referendume za Hrvatsku značile demokratski iskorak. Upravo suprotno, kada bi neke inicijative organizatora referenduma “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj” dobile podršku većine, temeljne ustavne vrijednosti bile bi narušene, međunarodno pravo pogaženo, a izborni sustav poremećen s nepredvidivim posljedicama.

To su razlozi zbog kojih Jutarnji list ne podržava te dvije referendumske inicijative. To, međutim, nipošto ne znači da smo protiv referenduma kao oblika korektivnog izjašnjavanja građana u sustavu parlamentarne demokracije. Svojim čitateljima uvijek ćemo profesionalno i vjerodostojno prenositi stavove inicijatora referenduma. Referendum kao najizravniji način izražavanja volje birača poželjan je u svakom demokratskom društvu koje se želi razvijati u skladu s preferencijama svojih građana. No, da bi se došlo do prave volje birača, referendumska pravila moraju biti jasno i čvrsto postavljena jer je u suprotnome ostavljen golem prostor za manipulacije i ostvarivanje interesa koji čak ne moraju biti podudarni sa stvarnim raspoloženjem i potrebama većine građana.

Polazeći od činjenice da je legislativa referenduma u Hrvatskoj nedovoljno uređena, da se ne ocjenjuje unaprijed jesu li pitanja neprikladna odnosno ustavno ili međunarodnopravno nedopustiva za referendumsko izjašnjavanje, da ne postoje ni pravila o financiranju postupka koji prati referendum, da odluku donosi većina izašlih (teoretski to znači da Ustav može promijeniti već i tisuću birača na temelju inicijative koju je financirala “zaklada iz Ukrajine”), dolazimo do dodatnih razloga zbog kojih smatramo da se trebamo vrijednosno odrediti prema konkretnim pitanjima koja se građanima nude na odlučivanje.

Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji međunarodni je dokument usmjeren prvenstveno zaštiti žena i djece od nasilja i diskriminacije, upravo onako kako to i govori naziv dokumenta poznatijeg kao Istanbulska konvencija. Tvrdnje o tome da Konvencija sadrži rodnu ideologiju koja bi išla za brisanjem spolnog određenja neutemeljene su i zlonamjerne. Smisao je pojma roda, kako se rabi u Konvenciji, da se na temelju njega ne smije diskriminirati, prvenstveno žene, jer su pripadnice ženskog roda objektivno najčešće diskriminirane. Otkazivanje Istanbulske konvencije, što zahtijevaju inicijatori referenduma, značilo bi bitan korak unatrag u zaštiti žena od nasilja. O razmjeru problema najbolje govori podatak da su u samo mjesec dana od ratifikacije Istanbulske konvencije u Hrvatskoj ubijene tri žene.

Druga referendumska inicijativa “Narod odlučuje” nudi, pak, diskriminaciju saborskih zastupnika, i to na temelju njihove etničke pripadnosti odnosno baze. To je apsolutno neprihvatljivo. Svi građani u Hrvatskoj trebaju imati jednaka prava i uživati iste slobode, neovisno o svojoj nacionalnoj, vjerskoj, seksualnoj pripadnosti, spolu, političkim uvjerenjima... Nedopustivo je, stoga, da se saborskim zastupnicima iz reda nacionalnih manjina uskrati pravo da odlučuju o proračunu i davanju povjerenja Vladi, što bi se putem referenduma željelo ugraditi u Ustav.

Ne treba zaboraviti da je ta prava nacionalnim manjinama i njihovim zastupnicima dala Hrvatska 1992. za predsjednika Tuđmana te da je to rješenje uklonilo posljednju prepreku međunarodnom priznanju Hrvatske. Model predstavljenosti nacionalnih manjina temeljen je i na Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, koji je stupio na snagu u prosincu 2002. godine te je dosegnuta razina zaštite prava manjina bila sastavni dio Ugovora o pristupanju Hrvatske EU. Napokon, ta bi promjena uklonila jedan od ugaonih kamena sustava ravnoteže i kontrole vlasti, koji su brana takozvanoj tiraniji većine, tipičnoj za iliberalna društva - na što Hrvatska ne bi smjela spasti.

Daljnja referendumska pitanja ponuđena u sklopu te inicijative načelno podržavamo. Nismo protiv toga da se smanji broj saborskih zastupnika (na referendumu bi ih se ograničilo između 100 i 120), da se preferencijalno biraju tri kandidata s liste za Sabor te da se uvede elektronsko i dopisno glasanje. No, valja imati na umu kako je riječ o veoma ozbiljnim i opsežnim zahvatima u izborni sustav koji bi sigurno zaljuljali cijeli sustav, a nitko nema projekciju značenja intervencija ni posljedica koje bi izazvali. U nestabilnim političkim okolnostima, kakvima svjedočimo posljednjih godina, takve bi selektivne intervencije vjerojatno imale negativne posljedice po stabilnost ukupnoga političkog sustava.

Izdvajamo