Očekuj najgore, nadaj se najboljem, najbolja je postavka bilo kakvih utakmica hrvatske reprezentacije. U času kada smo izvukli Grke, svi su navukli „ha, znaš, dobili smo ih samo jednom u šest utakmica“ shemu, i to je, u biti, bila prva pretpostavka ovakve večeri.
Nećemo, doduše, nikada znati što bi bilo da su nam s druge strane stajali Švedska, Sjeverna Irska ili Irska, no ta vruća grčka kuglica hrvatskom nogometu donijela je najbolju priču.
Jer, kada se bojimo, odnosno kada dvojimo, onda smo, očito, najbolji. Kada smo sigurni, jao si nam majko…
Eto, tako je zapravo protekla ova večer u Maksimiru, gdje smo s velikom bojazni dočekali Grke, a otpratili ih s četiri komada, koliko nisu primili još od lipnja 2012. i poraza od Njemačke u četvrtzavršnici Europskog prvenstva (2-4). A, relano, Grci su ih večeras mogli primiti još i više…
Zlatko Dalić je još na presici najavio mir i igru bez srljanja, molio navijače za strpljenje, najavljujući tek prvo poluvrijeme, odajući čovjeka koji se odlučio ne izgorjeti u prvoj utakmici, znajući da ga čeka pakao Pireja. Dodao je tome i izostavljanje Mandžukića, kako bi ga sačuvao, što je dalo do znanja da će Hrvatska držati 'nulu', te čekati pogrešku da se razigra.
No, Hrvatska je večeras izletjela kao iz startnog bloka, čime je iznenadila apsolutno sve. Bila je to očito psihološka Dalićeva igra, ali i, bez dvojbe, ogromna želja „Vatrenih“ koji su pod pravom komandom napokon željeli pokazati za što su kadri. U takvoj igri, čak ni „tradicionalno neugodni“ Grci nisu imali baš nikakve šanse. Pometeni su s Maksimira, podrapani kao stare novine, s četiri komada u mreži njihov jedan čini se utopijom, premda bi se morao pretvoriti u klasičnu tragediju…
Pogoci Modrića, Kalinića, Perišića i Kramarića potpuno su nagradili igru Dalićeve vrste koja je na maksimirskom travnjaku ponudila delikatesu koju već dugo nismo vidjeli. U obrani čvrsti, ali pogotovo u vezi razigrani, kreativni i probojni, potpuno lišeni straha, samo smo bacali zagonetke na šifre koje Grci nikako nisu uspijevali razbiti. Grčki gyros bio je apsolutno neprobavljiva roba u odnosu na vrhunsku robu koja se izlagala pod kockastim dresovima. Pod navalom večeras zaista inspiriranih navijača, Hrvatska je pružila najbolju predstavu od Eura 2016. i ponudila, napokon, nešto primamljivo uoči Mundijala 2018.
Jest, treba izdržati grčku rabotu u uzvratu, međutim, uz ovakvu igru, „vatreni“ su zaista jednom nogom u raju.
OK, ostaje naša stalna mantra „očekuj najgore, nadaj se najboljem“, međutim, nakon tri gola plusa, vreli pirejski uzvrat zaista ne bi smio biti nepremostiva prepreka za već napola ovjerenu kartu Orient expressa koji vodi ka Moskvi. Uz izbornika koji zna i igrače koji žele, čekirajte nam prvu klasu. Možda se varamo, ali ipak kroz prozor vagona slavodobitno uzvikujemo: „Rusijo, evo nas…“