Gotovo neprimjetno, uz tek poneki novinarski izvještaj i kasniju misu, Đuro Glogoški, Josip Klemm i nekoliko desetaka pripadnika njihove braniteljske družine obilježili su trogodišnjicu postavljanja šatora u zagrebačkoj Savskoj ulici, kada su pokrenuli niz događaja koji su, kako se pokazalo, u ove tri godine stubokom promijenili politički pejzaž Hrvatske.
Tri godine su gotovo prohujale i u tom je razdoblju Hrvatska postala kudikamo konzervativnija i desnija, nego što je to bio slučaj u listopadu 2015. A temelje ovakvog stanja postavili su upravo šatoraši, kada su uz poklič “Oba su pala” krenuli rušiti, ondašnji “izdajnički dvojac”, premijera Zorana Milanovića i predsjednika države Ivu Josipovića.
I uspjeli, ali sve ima svoju cijenu. A račun koji ovih dana ispostavlja osovina Glogoški - Klemm svi ćemo masno platiti.
Tijekom svih famoznih 555 dana prosvjed branitelja na Savskoj cesti nije imao potrebne dozvole niti je bio prijavljen policiji, a obilježila ga je i blokada prometnica plinskim bocama. Na kraju se skupina veterana fizički obračunala s policijom, što bi u bilo kojem sličnom slučaju automatski povuklo pritvaranje i kaznene prijave protv nasilnika. Ali za ministra branitelja Tomu Medveda bio je to “dostojanstven, jedinstven, miran prosvjed u novijoj hrvatskoj povijesti”.
Ciljevi su nam, reći će ovih dana Medved, “izmijeniti odnos društva prema hrvatskim braniteljima, prema hrvatskim ratnim vojnim invalidima i prema Domovinskom ratu općenito. Pred nama je jako puno posla koji zahtijeva od svakoga od nas ulaganje onog entuzijazma i domoljublja, one energije koja je potrebna da bismo očuvali ono što smo stvorili u Domovinskom ratu”.
Ali to nipošto nije sve jer nakon izglasavanja “običnog” braniteljskog zakona u Saboru, kako je to najavio Đuro Glogoški, slijedi upućivanje prijedloga izmjene Ustava Republike Hrvatske kako bi se mogao donijeti ustavni zakon o hrvatskim braniteljima. Ideja je to koja je već viđena na ovim prostorima, istina, s drugim ideološkim predznakom, no suštinski identična planu koji najavljuju Medved, Klemm, Glogoški and co. Samo što je nekada ustav branio socijalizam i tekovine revolucije, a sada se od svakog preispitivanja hoće štititi Domovinski rat.
Pritom je tragikomično da na divinizaciji Domovinskog rata inzistira ekipa koja je prije dvije godine iskazala veću emptiju prema onima koji su ih napravili invalidima nego SDP-ovoj Vladi, kao kada su u jesen 2015., u vrijeme jedne od relativno čestih kriza u odnosima Zagreba i Beograda, ultimativno zatražili od Milanovića da “odmah dopusti normalan teretni promet i tranzit roba između Hrvatske i Srbije. Milanović sada stvara umjetnu atmosferu rata i sukoba sa Srbijom”, piše u tadašnjem priopćenju dvojca Klemm - Glogoški.
Dvije godine poslije - ako je suditi po izjavama nekadašnjih šatoraša - Hrvatska je zemlja meda i mlijeka. Iz njihovih redova ne može se čuti ni slovo kritike o situaciji u državi. Dok su prije dvije godine lamentirali da prijeti rat jer kamioni iz Srbije nekoliko dana nisu smjeli ući u Hrvatsku, sada se iz njihovih redova ne čuje glas kada Aleksandar Vulin usred Šibenika provocira izjavama o Domovinskom ratu, Hrvatska u arbitraži gubi Piranski zaljev, deseci tisuća ljudi godišnje odlaze u inozemstvo, a najveći nacionalni tajkun se skriva na nepoznatoj adresi.
Da je, nekim slučajem, u Banskim dvorima lijevo-liberalna vlada, možemo se kladiti da bi opet bio podignut šator u Savskoj, odakle bi se javnost bombardiralo priopćenjima o “nenarodnoj vlasti koja poklanja hrvatsko more”, “dopušta četničke provokacije” i “provodi egzodus Hrvata iz domovine”. Ali, otkako je HDZ na vlasti, ekipa iz nekadašnjeg šatora u Savskoj je nijema.
A razlog je - novac. Ili preciznije, puno novca i niz povlastica koje su ili će uskoro dobiti. Kap u moru je recentni, skandalozni javni natječaj koji je raspisalo Ministarstvo hrvatskih branitelja, koje kupuje 220 limuzina u vrijednosti od trideset pet milijuna i dvjesto tisuća kuna s PDV-om, a da se taji kome su auti namijenjeni i zašto. Ostale beneficije podrazumijevaju više naknade za nezaposlene branitelje i članove obitelji smrtno stradalih, ovisno o duljini ratnog staža, otvaranje roka za priznavanje statusa HRVI-ja, viši iznos mirovine, ovisno o duljini ratnog staža, niža dobna granica za umirovljenje, pravo na obiteljsku mirovinu i za izvanbračne partnere, te još štošta.
Parafrazirajući Medveda, očito je uloženo “puno one energije koja je potrebna da bismo očuvali ono što smo stvorili u Domovinskom ratu”, kada se povećavaju veteranske povlastice, u situaciji kada umirovljeni branitelji uživaju prosječne penzije od 5000 kuna, dok oni koji nisu stekli potvrdu da su ratovali primaju 2300 kuna.
Hrvatska je preživjela rat, ali pitanje je hoće li i mir.