Za regiju zapadnog Balkana često se govorilo da je “crna rupa” u Europi. Pa se za Kosovo govorilo da je “crna rupa na Balkanu”, a potom se za sjever Kosova govorilo da je postala “crna rupa na Kosovu”. Dakle, za područje sjevera Kosova može se reći da je neka “crna rupa u crnoj rupi crne rupe”. A ne bi trebalo tako biti. Ako bi se ozbiljno shvatilo ono što se čuje u Bruxellesu, o uspjehu dijaloga između Kosova i Srbije, o velikoj pomoći koju Europska unija daje tom dijelu Kosova, onda bi sjever Kosova trebao biti balkanski Lihtenštajn. Trebao bi biti najrazvijeniji dio regije. Jer se za tako mali prostor, s toliko malo stanovnika, daje puno novca. EU daje posebna sredstva za sjever Kosova. Vlada Kosova ima isto tako posebne projekte za tu oblast. I vlada Srbije, s dopuštenjem Kosova i Bruxellesa, ima poseban fond za sjever.
Prema dogovoru u Bruxellesu, i dio novca koji se prikuplja od carine na tom dijelu treba ići za pomoć sjeveru Kosova. Dakle, uza sav taj novac, uza sve te projekte, sjeverni dio Mitrovice, i općine sjevernije od toga gdje žive pretežno kosovski Srbi, i gdje je Albancima teže doći nego ići u Beograd, trebali bi biti razvijeno područje. Kako je taj dio i prioritet NATO-ove misije KFOR u pogledu sigurnosti, a i za EU misiju vladavine prava EULEX, i kako se EU često hvali velikim uspjehom dijaloga oko uspostave slobode kretanja na tom dijelu Kosova, ni sigurnost ne bi trebala biti problem.
No, to je samo krivi dojam o sjeveru Kosova koji se može steći ako slušate pohvale koje sebi šalju dužnosnici Europske unije o vlastitom uspjehu na Kosovu. Jer je EU u tom višegodišnjem dijalogu između Kosova i Srbije puno uložio i sebi stvorio sliku velikog, pa i “povijesnog” uspjeha u tom dijalogu. Realnost je pak sasvim drukčija i u to su uvjereni ne samo oni koji žive na sjeveru Kosova, i oni koji žive u južnijem dijelu Mitrovice te preko mosta gledaju sjever, jer tamo ne mogu ići, već i svatko tko posjeti taj dio Kosova.
Teško da se može naći neki dio Europe gdje se dojam bezvlašća stječe tako brzo. Ne može se ni Kosovo previše pohvaliti nekim visokim stupnjem poštivanja zakona i vladavine prava. No, na Kosovu auti pak imaju registarske tablice, policija patrolira, zaustavlja automobile, mjeri brzinu, građani plaćaju struju, vodu, natpisi ulica su i na albanskom i na srpskom jeziku. Ali na sjeveru nije tako. Auti su ili bez registarskih tablica ili imaju registarske oznake Srbije, ponekad i s kraticama kosovskih gradova. Dakle, niti se poštuju zakoni Kosova, iako je o tome tobože odavno postignut “povijesni dogovor” u Bruxellesu, niti zakoni Srbije koja je de facto od rata naovamo kontrolirala taj dio Kosova, što kroz nazočnost MUP-a Srbije uz prešutnu suglasnost NATO-a i EU, što kroz podršku paralelnim strukturama poput “čuvara mosta”.
Kako je moguće da je EU to dopustio i dalje dopušta. Naime, u takvom se bezvlašću ne otkrivaju tko pali aute političarima, tko prodaje ukradena vozila, katkad i samim vlasnicima kojima su automobili ukradeni, pa ni tko naručuje i izvršava političke egzekucije kakva je vjerojatno bila i ona Olivera Ivanovića ubijenog jučer ujutro. Istina je da se ubojstvo može dogoditi svugdje. Pa i u Švedskoj, vjerojatno jednoj od najrazvijenijih i najsigurnijih država na svijetu, ubijani su političari. No, na Kosovu je previše političkih ubojstava, i na sjeveru i na jugu, te previše napada na političare i novinare koji nisu riješeni ni u dvadeset godina. Nemoguće je pak za sve to odgovornost prebaciti samo na “nadležne vlasti Kosova”, kada je na tom području jedina ovlaštena vojna snaga NATO, a Misija Europske unije EULEX ima i sredstva i pravni mandat rješavati i takve slučajeve.
Ako je međunarodna zajednica tako dugo dopuštala takvu situaciju na sjeveru Kosova, očito je da joj je to odgovaralo u političke svrhe. Nažalost, u takve bi se svrhe sada moglo koristiti i ubojstvo Olivera Ivanovića.
Od dolaska međunarodne zajednice na Kosovo i stavljanja Kosova pod međunarodni protektorat, Beograd je stavio sjever Kosova de facto pod svoju kontrolu. I to s ciljem da se iskoristi kao karta za podjelu Kosova. Trebalo je dokazati da Priština ne može vladati sjeverom Kosova i treba to prihvatiti kao realnost na terenu. U tom pravcu se i dalje kreću svi. Preko dijaloga u Bruxellesu, uz posredovanje Europske unije, gura se neka vrsta posebnog statusa sjevera Kosova, gotovo kao entiteta unutar Kosova koji je već sada više i formalno vezan uz Beograd nego uz Prištinu.
Takvo stanje savršeno je odgovaralo i skupinama organiziranog kriminala koji tamo djeluju. A lokalni stanovnici svjedočili su da je suradnja Srba i Albanaca u organiziranom kriminalu “savršena i sjajan primjer drugima kako treba surađivati“.
Prema reakcijama iz Beograda, sada se vidi da bi i ubojstvo Ivanovića mogli iskoristiti kako bi dokazali da ni Priština ni međunarodna zajednica ne mogu upravljati tim dijelom Kosova. I to bez obzira na to što je Ivanović osobno bio politički protivnik vlade Srbije. Na izborima na Kosovu izašao protiv liste Srpska koju podržava Beograd i koji su etiketu “izdajnika” lijepili svim Srbima koji su im se suprotstavljali. A Lista Srpska osvojila je čak 9 općina na lokalnim izborima na Kosovu te je prva politička skupina na Kosovu po broju gradonačelnika, čak i više od bilo koje stranke koja okuplja većinsko albansko stanovništvo. Beograd je to proglasio svojom pobjedom, ali je to bila i poruka onima koji nisu htjeli biti dio takve liste i išli svojom glavom na izbore. Jedan od njih je bio i Oliver Ivanović.
“Ili neka oni otkriju ili, ako ne mogu, neka dopuste nama pa ćemo mi to otkriti“, poručio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i Prištini i međunarodnoj zajednici. To je i svojevrsna prijetnja jer nije teško zamisliti što bi za stabilnost na Kosovu i šire značilo i službeno vraćanje policije Srbije na teritorij Kosova.
Na Kosovu brojna politička ubojstva još nisu riješena, Uglavnom se radi o likvidaciji albanskih političara u prvim godinama nakon rata. Ovih je dana to postala jedna od glavnih tema na Kosovu jer se govori da će neke od tih slučajeva rješavati Specijalni sud koji će voditi postupke protiv nekih lidera Oslobodilačke vojske Kosova kojima će se suditi u Haagu, ne na Sudu za bivšu Jugoslaviju nego prema kosovskim zakonima, ali i za zločine nakon rata. Javljaju se i svjedoci na Kosovu koji otvoreno pred TV kamerama otvoreno priznaju da su bili članovi zločinačkih formacija koje su ubijale nakon rata, ili za novac, ili su izvršavali naredbe političkih moćnika.
Tako se stekao dojam da se mnoga ubojstva, napadi, bili oni etnički motivirani ili ne, ostali namjerno nerazjašnjeni do kraja jer bi prava istina bila štetna za političku stabilnost. Naravno, svi će to službeno odbaciti, pozvat će se na nedostatku dokaza, ali i unutar EU misije bilo je kritika da se sudski procesi namještaju zbog političkih ciljeva i utjecaja na političke procese.
I za mnoge incidente i napade na sjeveru Kosova govori se da su namjerno zataškani kako se ne bi negativno odrazili na dijalog koji se pod okriljem Europske unije vodi u Bruxellesu. To je ubojstvo šokiralo Kosovo jer, bez obzira na probleme s kojima se Kosovo suočava, dugo nije bilo većih sličnih incidenata, pogotovo onih kojima se moglo dati međuetnički karakter.
Ovo je ubojstvo šokantno i može imati velike posljedice za stabilnost Kosova i šire ako se međunarodna zajednica odlučno ne postavi protiv onih koji iz toga žele politički profitirati. Treba obnoviti poruke da je podjela Kosova crvena linija preko koje se ne može prijeći i treba dokazati da se više ni jedno ubojstvo neće namjerno zataškati samo zato što se nekome može činiti da bi cijela istina mogla imati političke posljedice.
Može se shvatiti da EU želi političku stabilnost na Kosovu i u Srbiji te u tom smjeru surađuje i s vladom u Beogradu i s onom u Prištini pa im i dopušta svašta. No, s obzirom na to da je jedna od ključnih zadaća EU misije na Kosovu, koja je uz to i najveća i najskuplja takve vrste u povijesti Europske unije, osigurati nesmetano djelovanje sudskih tijela, bez političkog utjecaja, trebaju samo dati više dokaza da im je do toga doista stalo. Početak rješavanja slučajeva političkih ubojstava na Kosovu, kao i hitno otkrivanje počinitelja i nalogodavaca ubojstva Olivera Ivanovića mogli bi biti prekretnica i za EU, a ne samo za kosovska tijela vlasti.