Moglo bi se po rezultatima lokalnih izbora na prvu pomisliti da je Andrej Plenković opako spretan terminator, strašna piranja hrvatske politike, grabežljivac koji nečujno pliva i neprimjetno ujeda, uvježban toliko da odjednom proguta i Petrova i Vrdoljaka i Hasanbegovića.
No bit će da za veliko rastresanje stranačke scene koje je u tijeku - a moglo bi biti zapečaćeno bude li još hrabrosti za skore prijevremene izbore - da za taj propuh nisu bile neophodne natprosječne vještine, ni Plenkovićeve, ni Šeksove, niti nekoga trećega. I Most, i HNS, i HDZ-ovi disidenti doslovno su se namjestili Plenkoviću da ih pojede - neke već jest, a za neke, čini se, upravo postavlja trpezu. Most i HNS urušili su se zbog istih sistemskih pogrešaka. Radi se o neautentičnim projektima, ispranih ideologija, nasađenima tako da nasrtljivo parazitiraju na nekoj većoj stranci, i to bilo kojoj, zauzetima prije svega osvajanjem pozicija i bezgraničnim, gadljivim trgovanjem.
I Most i HNS, dva brata blizanca, jedan na desnom, drugi na lijevom kraju političkog spektra, pritom su zaboravili na ključnu stvar: da značajan broj glasova mogu osvojiti jedino ako se kritičan broj glasača uspije poistovjetiti s nekim višim vrijednostima za koje se oni zauzimaju.Kritičan broj i više vrijednosti: dakle ne samo onaj privilegirani dio, koji za sebe vidi korist u konkretnoj podjeli političkih funkcija, razgraničenju sfera utjecaja, zauzimanju pozicija gospodarskog utjecaja.Gdje je, recimo, Mostu po putu ostala demokršćanska platforma s početaka? Zamijenili su je neodređenom politikom reformi u obliku prisilnih radnji koja se, kako se može vidjeti, nije dugoročno primila pa oni danas, kad su izgubili sve poluge vlasti, kao utjehu zbrajaju koliko vijećnika, uglavnom bez moći, imaju po skupštinama širom Hrvatske.
Ili što čovjek danas prvo pomisli kad mu se spomene Vrdoljakov HNS? Jesu li to liberalne građanske vrijednosti ili su to, na primjer, nekakvi plinovi ili elektrane? Most kao stranku za čeprkanje po HDZ-u i HNS kao stranku električne energije građani su, očito, odlučili žestoko kazniti. Tu vrstu neautentičnosti, prikrivenih interesa, takvu lakoću adaptiranja prema partnerima (hoćeš SDP, hoćeš HDZ) i k tome toliko pretencioznog moraliziranja, e to je očito postalo neisplativo.I to je rezultat Mosta i HNS-a, a slično bi se moglo ponoviti i s “planom Hasanbegović”, bude li to i dalje prikriveni projekt restauracije jedne određene poražene mreže interesa, zamotan u neku desniju ideologiju, ali samo do mjere do koje se to autorima čini isplativim. Trenutak velikog otrežnjenja sitnih protagonista politike najveća je vijest ovih izbora, ali i veliki znak upozorenja krupnijim igračima, koji danas doduše slave pobjede, da se od politike očekuje sve više i više i da populizam sve slabije prolazi (“mi ćemo provesti kurikularnu reformu”).
Pa ni Milan Bandić, koji je i ovaj put uvjerljivo pobijedio više snažnih protukandidata, ali prije svega zbog aktivne pomoći najvećih stranaka, nije izuzetak. I taj model vladanja polako izlazi iz mode.No ovo će otrežnjenje do punog izražaja doći samo u slučaju novih izbora, i to ako oni budu brzo organizirani. Izbjegavanjem provjere kod birača i trgovanjem oko nove većine Plenković i HDZ riskiraju da upadnu u istu zamku u kojoj su Most i HDZ već nastradali.
Da ih javnost prepozna kao neprincipijelne trgovce koji žele zadržati vlast po svaku cijenu. Jasno je, s obzirom na stanje u HNS-u nakon lokalnih izbora i trenutačnu saborsku matematiku, da bi formiranje nove većine u sadašnjim okolnostima bio mučan proces iza kojeg bi ostalo previše neugodnih kompromisa i puno otvorenih opasnosti. S kapitalom HDZ-ovih postignuća na lokalnim izborima, naprotiv, Plenković bi odvažnijim pristupom rješenju krize većine mogao učiniti mnogo više za svoju buduću Vladu. A upravo mu stabilna Vlada koja ne proizlazi iz silovane većine treba u godini velikog urušavanja Agrokora i godinu uoči hrvatskog predsjedanja Europskom unijom.
Kako li je samo teško sinoć bilo predsjedniku HNS-a Ivanu Vrdoljaku. Još do jučer držao se kao da je 40 puta važniji od svoje stranke. Sve su oči bile uprte u njega - što će reći, hoće li spasiti Vladu. Osjećao se kao čovjek koji presuđuje, kao netko na potezu, vidio se u poziciji nove podjele upravljačkog plijena, snatrio o tome kako će se narugati Bernardiću i SDP-u. A onda, otrežnjenje do razine poniženja: Čačić mu se ušetao u rijedak preostali prostor tobožnje HNS-ove suverenosti. Od sinoć HNS više nije niti snažna regionalna stranka. Od sinoć je HNS politička paučina i još je samo ostalo da je Plenković pobriše.“Ej, Ivane, ma čuj, predomislio sam se, ustvari ne bih s HNS-om. Možda bih ipak radije na izbore.”