Vrlo brzo, najkasnije u iduća dva mjeseca, bit će jasno donosi li Andrej Plenković novu paradigmu u hrvatsku politiku ili su u pravu njegovi protivnici na ljevici koji ga opisuju kao moderniju masku koja je promijenila izgled HDZ-a, ali sadržaj je ostao isti, desničarski i isključiv. Zbog budućnosti ove zemlje i njezinih građana, bilo bi dobro kada bi Plenković pokazao da je stvarno iznad dnevne politike, koju su proteklih godina Tomislav Karamarko i Zoran Milanović sveli na opasnu krilaticu "ili mi ili oni".
A to znači da će se Plenković morati dići iznad konzervativno-nacionalističkog svjetonazora, koji je posljednjih godina bio središnja točka politike HDZ-a, i stranku pomaknuti prema političkom mainstreamu. Dalje od šatoraša i biskupa poput Vlade Košića, a više prema vrijednostima koje zastupaju Angela Merkel i CDU ili konzervativci u skandinavskim državama. Kao što je krajem prošle godine definirao Davor Stier, član najužeg Plenkovićeva suradničkog kruga, kada je predstavio manifest prema kojem HDZ treba postati demokršćansko-pučka stranka.
Prva važnija postizborna odluka šefa HDZ-a sugerira da on desničare u vlastitoj stranci želi držati izvan centara u kojima se odlučuje.
Plenković je šef tima za pregovore sa strankama s kojima će sastavljati Vladu, u kojem su Ivana Maletić, Gordan Jandroković, Davor Božinović, Goran Marić, Zdravko Marić, Davor Ivo Stier. Pridruženi je član Drago Prgomet, koji je na prošlim izborima bio član Mosta, a savjetnici u formiranju Vlade su iskusni političari Vladimir Šeks i Tomislav Čuljak.
Od prvog do zadnjeg, ozbiljni političari, svojevrsni tehnomenadžeri, kojima je stran politički radikalizam.
Problem je to što će Andrej Plenković neprestano morati paziti i na naličje HDZ-a, a to su predstavnici desnog krila, koji su opasnost za njegov imidž modernog konzervativca. Uostalom, izborni rezultati pokazuju da birači HDZ-a snažno podržavaju ove članove domaće verzije Tea Partyja.
Intelektualna zvijezda HDZ-a je Zlatko Hasanbegović, kojim se ovih dana bavio čuveni britanski dnevnik Guardian, koji podsjeća da je Simon Wiesenthal Centar bivšeg ministra kulture opisao kao fašista. Kao i da Hasanbegović iz prošlosti nosi teške grijehe jer je kao student u 90-ima simpatizirao ustaštvo, a hrvatsku antifašističku povijest nazvao praznom frazom bez ustavne važnosti. Daleko od toga da je Hasanbegović jedini predstavnik revizionističke struje u novom HDZ-u. Zahvaljujući preferencijalnim glasovima, znači velikoj potpori HDZ-ova elektorata, u sabor su ušli Bruna Esih, žestoka zagovornica donošenja Zakona o lustraciji, Milan Kujundžić, Ivan Kirin i Stevo Culej, koji je u kampanji Veljka Kajtazija uvrijedio da se "ponaša kao srpski cigan".
Iako se Plenković eksplicitno distancirao od Culejeva šovinizma, a jučer je Drago Prgomet izjavio da nikakve lustracije biti neće, činjenica je da će HDZ imati snažnu desnu jezgru u novom Saboru. Ekipu koja nije svjetonazorski konzervativna već zagovara stavove koji su, blago govoreći, revizionistički, a neki od njih nerijetko opravdavaju politiku režima koji je vodio NDH.
Zato ne treba začuditi kada se na društvenim mrežama i kod komentatora desne provenijencije mogu pročitati komentari poput "Hrvatska je svakako sretnija bez Milanovića, a je li sretnija s Plenkovićem je veliko pitanje".
Mada je u stvarnosti prilična nepoznanica što Andrej Plenković misli o važnim društvenim temama od antifašizma do kurikularne reforme.
O svemu ovome rijetko se izjašnjavao. Nakon sastanka s veleposlanicima akreditiranim u Zagrebu kratko je izjavio kako je "politika HDZ-a da poštuje antifašizam, budući da je on spomenut i u hrvatskom Ustavu", a distancirao se od isticanja ustaške ikonografije (ali i partizanske, mada to nije izravno rekao) jer "sukladno hrvatskom zakonu osuđujemo apsolutno takva obilježja, kao i sve totalitarne režime i poštujemo patnje hrvatskoga naroda".
Hasanbegoviću je komplimentirao opisujući ga kao intelektualca, jasno definiranih stavova i s respektabilnom znanstvenom karijerom, koji na parlamentarnim izborima može privući velik broj birača.
Kurikularnu reformu je opisao kao "nadstranačko pitanje koje zahtijeva široki društveni i politički konsenzus", a njezin nastavak bit će prioritet buduće Vlade u kojoj će HDZ imati ključnu ulogu.
Odgovori iz kojih svatko može zaključiti što mu odgovara. Ustaški simboli nisu dobri, ali nisu ni zvijezde petokrake, obrazovna reforma jako je važna i treba uključiti stručnjake, no u kojem će smjeru ići dalje i što će učiti đaci u Hrvatskoj, ostaje otvoreno do daljnjeg.
Kao jedini izgledni kandidat za idućeg predsjednika Vlade, Andrej Plenković uskoro će morati ponuditi stvarni sadržaj svoje politike, koji će onda preuzeti i Vlada. Za sada je na konju: iz pouzdanih izvora može se saznati da ima podršku diplomatske zajednice i utjecajnih poslovnih krugova. U Bruxellesu nije nezamijećeno da u izbornoj kampanji nije imao niti jedan skandalizirajući nastup ili uvrijedio političare s druge strane. Isto tako, postoje naznake da će jedan od prvih Plenkovićevih poteza biti iniciranje razgovora s vlastima u Srbiji i BiH kako bi se smirili međudržavni odnosi u regiji i počela rješavati pitanja spornih zakona, nestalih i razgraničenja.
Sa zrnom soli, ali uspije li Plenković u svojim nakanama, nazire se normalizacija političkih prilika u Hrvatskoj.