"Trebam hitnu potvrdu za inozemstvo, moram je danas predati, ako ne znate engleski, ja ću napisati, a vi samo potpišite." Čak i takvi zahtjevi stižu do liječnika obiteljske medicine pa ne čudi da su posljednjih nekoliko mjeseci otpori administriranju bez razloga sve veći. Umjesto da pacijentima pomažu poznavanjem medicine, oni sve više "uče raditi s papirima". Najveći broj raznih potvrda koje se traže graniči s apsurdom, odnosno oni koji ih traže uglavnom su izgubili vezu sa stvarnošću.
Zašto je došlo do hiperprodukcije potvrda?
S potvrdama se dogodilo kao i s grudom snijega koja kad se zakotura nema kraja, već, dapače, samo raste. Najprije se netko sjetio da ispričnica roditelja za dvodnevnu bolest učenika ne vrijedi! Vjeruje se samo liječniku koji pacijenta u bolesnom stanju nije ni vidio, ali morao bi napisati ispričnicu kojoj škola vjeruje. Potom su banke krenule tražiti dokaz da će im klijent "doživjeti stotu" i isplatiti kredit, a to mora svojom potvrdom jamčiti obiteljski liječnik. I onaj koji ne želi skočiti padobranom traži potvrdu. Neki imaju hemoroide pa traže da se potvrdi kako mogu u autobus i raditi samo u jutarnjoj smjeni. Naravno, apsurd do apsurda koji kulminira kad liječnik mora potvrdu "pisati" rukom, a ne na kompjutoru. Dobro da se ne traži klinasto pismo!
Tko bi morao prekinuti lavinu i kako?
Nema dvojbe da se teroru potvrda u obiteljskoj medicini mora stati na kraj jer u suprotnom liječnici bi uskoro mogli raditi za pacijente svaki drugi dan, a ostatak radnog vremena više bi se morali družiti s papirima, odnosno potvrdama. U tome im mora pomoći HZZO, a osobito Ministarstvo zdravlja koje političkim autoritetom mora prisiliti razne institucije da ne traže besmislene potvrde samo radi potvrda, a ne zbog potreba stvarnog života. Granica se mora postaviti, a ona je prije svega u interesu pacijenata. Hrvatsko zdravstvo ne bi trebalo plaćati liječnicima "rad na nepotrebnim potvrdama" jer u suprotnom će patiti liječenje. U besparici koja vlada u sustavu svaka racionalizacija je dobro došla, a osobito ako je riječ o papirima "koje nitko ne čita", već se njima pune ladice "za svaki slučaj".