BRISELSKI POUČAK

Lijevom centru potop prijeti i na europskim izborima

Frans Timmermans
 Francois Lenoir / REUTERS

Romano Prodi bio je zadnji socijalist ili socijaldemokrat na čelu Europske komisije još prije 15 godina. Od tada su ne samo u Komisiji, nego i u drugim institucijama EU Europski pučani (EPP) na čelu imali svoga čovjeka. Najprije Jose-Manuel Barroso, a zatim i Jean-Claude Juncker, iz političke obitelji pučana, vodili su Europsku komisiju. Herman van Rompoy i Donald Tusk, isto tako pučani, zamijenili su se na čelu Europskog vijeća. Osim nekoliko godina mandata Martina Schulza kao predsjednika Europskog parlamenta, socijalisti nisu imali ni jednu važnu funkciju u EU. To što su se kao visoke predstavnice za zajedničku vanjsku politiku i sigurnost zamijenile Catherine Ashton i Federica Mogherini bila je zapravo utješna nagrada socijalistima.

Teško je očekivati da bi se stvari za socijaliste u EU mogle popraviti. Ako je suditi po popularnosti koju trenutno uživaju u državama članicama uoči europskih izbora potkraj proljeća sljedeće godine, za njih stvari mogu biti još i gore. Čelne funkcije u EU dijele se prema političkoj moći, kao rezultat trgovine između država članica, ali i na osnovi snage koje pojedine političke skupine imaju u Europskom parlamentu, kao i broju država u kojima su na vlasti.

Socijalisti ne stoje dobro ni u jednoj državi članici EU. S obzirom na to da u Europskom parlamentu u njihovoj političkoj skupini sjedi čak 20 britanskih laburista, Brexit će ih jako pogoditi. Ako se tome doda loš rejting njihovih kolega iz Italije, državi iz koje trenutno u skupini S&D imaju najveći broj zastupnika, čak 31, stvari postaju još nepovoljnije. Pitanje je koliko će uopće zastupnika imati njemački socijaldemokrati kojih je trenutno u Europskom parlamentu 27. Na njemačkim izborima, kao i na nedavnim izborima u Bavarskoj, pokazali su da se dno uvijek može spuštati. U Francuskoj socijalisti kao da ne postoje. Nešto bolji rezultat u Španjolskoj i Rumunjskoj neće ih moći izvući na europskoj razini. Druge države su manje i kao takve imaju manji broj zastupnika. Po 2 do 3 ili 4 zastupnika iz pojedinih država premalo je da bi se dostigla brojka od oko 200 zastupnika u Europskom parlamentu, koliko je potrebo za stjecanje statusa najveće stranke.

Socijalistima je čak ugroženo i drugo mjesto, pogotovo ako se francuski predsjednik Emmanuel Macron odluči pripojiti liberalima i ujediniti s njima u Europskom parlamentu. Očito da je socijaldemokracija u EU u krizi. Ova se skupina bavi razlozima, ali ne pronalazi rješenje. Dosad su razloge za gubitak glasova vidjeli u porastu krajnje ljevice kojoj su išli glasovi razočaranih zato što socijalisti nedovoljno štite prava radnika, ne surađuju sa sindikatima i sve više surađuju s desnim centrom pa se između njih i ne vidi razlika. Ima u tome istine, ali sada se vidi da to nije jedini razlog. Sve manji odaziv građana na izbore također utječe na slab rezultat lijevog centra. Izbori u njemačkoj saveznoj državi Bavarskoj te lokalni izbori u Belgiji pokazali su da socijalisti padaju još više. U Bavarskoj su pali na najnižu razini u povijesti, ispod 10 posto.

No, socijaliste bi trebao zabrinuti sve veći uspjeh zelenih. Oni su na neki način i najveći dobitnici izbora u Belgiji i Bavarskoj i ako se taj trend nastavi, bit će još jača skupina i u Europskom parlamentu nakon svibanjskih izbora sljedeće godine. U nekim općinama u Belgiji zeleni su pobijedili i postali prva opcija. U Bavarskoj su druga. Dok se socijalistima prepolovio postotak glasova, zelenima se udvostručio. I vjerojatno se zelenima okreću razočarani glasači socijalista, a ne ekstremnoj ljevici i komunistima. Zeleni nisu ni protiv Europske unije niti štite interese vlade Venezuele. Zapravo, što se Europske unije tiče, oni su dosta bliski i sa socijalistima i s pučanima, osim što žele još veći angažman u očuvanju okoliša.

Iz redova europskih socijalista i demokrata dvoje je iskusnih političara objavilo svoju kandidaturu za takozvanog spitzen kandidata (vodećeg kandidata) za predsjednika Europske komisije. Oboje su potpredsjednici Europske komisije i uvaženi i utjecajni političari. Jedan je prvi potpredsjednik, Nizozemac Frans Timmermans, a drugi je potpredsjednik zadužen za energetiku - Slovak Maroš Šefčović. No, s ovakvim rejtingom političke skupine kojoj pripadaju šanse su im minimalne. Tako ćemo, bude li se održalo načelo spitzen kandidata, i nakon Junckera ponovo imati nekog iz EPP-a na čelu Europske komisije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
04. svibanj 2024 21:51