Makedonski građani u nedjelju će se na povijesnom referendumu izjasniti o sporazumu koji su u proljeće postigli premijeri Grčke Alexis Tsipras i Makedonije Zoran Zaev kojim je nakon više od tri desetljeća riješen spor o imenu Makedonije. Važnost referenduma nadilazi granice Makedonije koja bi, ako izjašnjavanje prođe, brzo postala članica NATO-a i mogla bi otvoriti i pregovore o članstvu u Europskoj uniji.
No, ako kojim slučajem ne uspije, država bi se mogla naći u dugotrajnoj izolaciji, što bi dodatno moglo utjecati i na stabilnost šire regije. Da je pitanje članstva Makedonije u NATO-u i otvaranje pregovora s EU važno i za Zapad, pokazuje i broj visokih svjetskih političara koji su ovih dana pohodili Skoplje i pozvali građane da na referendumu potvrde sporazum s Grčkom.
Upozorili su mnogi od njih i na pokušaje Rusije da utječe na ishod referenduma. A oporba, i u Grčkoj, i u Makedoniji, koja je najodgovornija što je rješenje problema trajalo tako dugo, sada se ili protivi sporazumu ili poziva narod na bojkot referenduma. U tome su prilično licemjerni jer, kako su priznali privatno neki od oporbenih političara u obje države, priželjkuju da se to pitanje riješi sada kako ne bi čekalo njih kada jednoga dana dođu na vlast. Povijest je pokazala da su se mnoge stranke smjenjivale na vlasti, a problem je ostao do sada, uz teške posljedice za Makedoniju.
Što se tiče članstva u NATO-u, stvar je gotovo riješenja jer je taj savez još na summitu u srpnju, u očekivanju implementacije sporazuma s Grčkom, poslao poziv za članstvo. No, problem bi mogla postati Europska unija koja nije sigurna ni ujedinjena kada je riječ o proširenju. Ako građani Makedonije potvrde rješenje na referendumu, država će pod novim imenom Republika Sjeverna Makedonija imati velike šanse početi sljedeće godine i pregovore o članstvu u EU. Pritisak bi se u tom slučaju prebacio na Europsku uniju koja je iskoristila gotovo 20 godina prijepora oko imena kako bi Makedoniju, nekada najnapredniju državu regije na putu prema EU, zakočila.
Kašnjenje Makedonije u procesu pristupanja NATO-u i Europskoj uniji, u vrijeme kada se ponovo javljaju ideje o podjeli Kosova i Bosne i Hercegovine, moglo bi utjecati na destabilizaciju cijele regije i tenzije s ciljem ponovnog prekrajanja granica. Uloga drugih međunarodnih faktora, a misli se prije svega na Rusiju i Tursku, nije više u regiji potpuno usklađena s onom NATO-a i EU, kako je bilo nekada, te se sada vidi više kao nepoželjna.
Članstvom u NATO-u i otvaranjem pregovora o pristupanju Europskoj uniji Makedonija može početi nadoknađivati barem dio izgubljenog vremena u tom procesu. Grčka će time i sebi i Europskoj uniji dati vjerodostojnost, a sve to imat će pozitivan utjecaj na cijelu regiju i odnose s EU. U suprotnom, cijeli će pristup Unije prema regiji doživjeti krah i povjerenje u proces proširenja, koje je ionako malo, dodatno će se smanjiti. Kako, primjerice, Srbija može vjerovati da će doista napredovati prema Uniji ako normalizira odnose s Kosovom, što joj je uvjet, ako EU ne bude imao snage brzo otvoriti pregovore s Makedonijom.
Ima u EU i onih koji bi žrtvovali i stabilnost regije za nekoliko glasova više svojih sestrinskih stranaka. Takvo licemjerje posebno pokazuje Europska pučka stranka, najveća politička skupina u Europskom parlamentu, koja nije jasno i glasno pozdravila sporazum jer su i u Makedoniji i u Grčkoj u oporbi stranke koje su dio te političke obitelji.
Osim na EU, nakon referenduma u Makedoniji, pritisak će se prebaciti i na Grčku, gdje je isto tako veliko protivljenje javnosti, pa i oporbe, pogotovo u regiji koja nosi isto ime. Grčka će morati odustati i od blokade Makedonije u NATO-u i u EU ili će biti pod velikim pritiskom svojih partnera. Grčka je dosad mogla kočiti Makedoniju jer u stvarnosti nije bilo velike želje ni kod ključnih članica Europske unije za napretkom u procesu proširenja.
Da je bilo pravde, Makedonija je odavno mogla otvoriti pregovore, pa ih i zatvoriti, a sada je ovaj referendum mogao biti uvjet za članstvo i u EU. Ovako će to biti tek jedan od uvjeta za otvaranje pregovora. No, i to je bolje od nastavljanja agonije i frustrirajućeg čekanja pred vratima, što je Makedonija doživljavala prošlih gotovo dvadeset godina, iako je u tom procesu bila čak i ispred Hrvatske.