IZA KULISA

Moguće je živjeti bez demokracije, ali kako

Canadian Prime Minister Justin Trudeau, Morocco's Prince Moulay Hassan, Moroccan King Mohammed VI, U.S. First Lady Melania Trump, U.S. President Donald Trump, German Chancellor Angela Merkel, French President Emmanuel Macron and his wife Brigitte Macron, Russian President Vladimir Putin and Australian Governor-General Peter Cosgrove attend a commemoration ceremony for Armistice Day, 100 years after the end of the First World War, at the Arc de Triomphe, in Paris, France, November 11, 2018. Ludovic Marin/Pool via REUTERS
REUTERS

Uvijek je poprilično neobično kad vrlo ozbiljni političari počnu prigovarati demokraciji. Kad je uz to netko na vlasti otvoreno nezadovoljan onime što predodređuju demokratski procesi, imamo još čudniju situaciju.

“Živimo u vrlo dubokoj krizi demokracije”, izjavio je francuski predsjednik Emmanuel Macron pokušavajući objasniti zbog čega se neće pridružiti communiquéu G7 samita koji bi se trebao održati krajem ovoga tjedna. Pritom je Macron još pridodao kako živimo i “krizu kapitalizma” i “krizu nejednakosti” u trenutku kad se širi “fascinacija autoritarnim režimima”.

Iako je dosta jasno da tim velikim riječima Macron pokušava zamagliti činjenicu da samo pokušava izbjeći razmirice s Donaldom Trumpom kakve su se lani dogodile kanadskom premijeru Justinu Trudeau, stoga se odbija priključiti communiquéu, zanimljivo je da se jedan tako važan državnik osjeća slabim i bespomoćnim do te mjere da izbjegava ne samo razmirice s Trumpom (na kojima bi čak mogao zaraditi pregršt političkih poena u domaćoj javnosti) nego vidi duboke probleme u demokraciji, mehanizmu koji ga je doveo na vlast te u poziciju razgovora s američkim predsjednikom Trumpom.

Iza tog apsurda leži već dobro prepoznatljiva nesposobnost europskih političara da vode reformske procese koji će osigurati održiv ekonomski rast, smanjiti nejednakost, vratiti vjeru u kapitalizam na neki novi način i potvrditi ono što je davno rekao Winston Churchill: “Demokracija je najlošiji oblik vlasti ako izuzmemo sve ostale”.

Pritom treba biti duboko svjestan da su sve velike nacionalne ili svjetske krize značajnim dijelom uvijek bile plod nesposobnosti političkih i ekonomskih elita da isporuče oblik liderstva koji će odgovoriti na gomilanje uvijek novih i drugačijih ekonomsko-socijalnih izazova u pojedinim razdobljima.

Uvijek je nesposobnost vlasti da pravovremeno uoči problem i adekvatno reagira uzrokovala razinu općeg nezadovoljstva koja je često vodila, što bi rekao Macron, fascinaciji autoritarnim režimima, a ne demokracija, odnosno demokratski sustav i institucije tog sustava.

Nije moguće živjeti u krizi demokracije. Moguće je živjeti bez nje, ali pitanje je kako.

Izdvajamo