Jedna od najčešćih fraza koje se u hrvatskom javnom prostoru ponavljaju svaki put kad se najveća hrvatska politička stranka nađe u središtu nekog skandala ona je da se “HDZ mora transformirati u modernu demokršćansku stranku”. Nitko, međutim, nije u stanju objasniti što bi točno takva tranzicija trebala obuhvaćati. HDZ je tijekom protekla dva desetljeća dosta radikalno mijenjao smjer političkog djelovanja, rotirao ljude na čelnim pozicijama, rekonstruirao svoju unutarnju organizacijsku strukturu, pa čak i provodio određene mjere unutarstranačke demokratizacije, kao preslikane iz polit-teoretskih traktata Davora Ive Stiera.
Najnoviji pokušaj takve transformacije na sebe je preuzeo Andrej Plenković, famozno naznačivši da mijenjanjem HDZ-a namjerava promijeniti Hrvatsku. Koliko je dosad u tome bio uspješan, tema je za otvorenu diskusiju, no možda važnije pitanje jest je li taj cilj uopće moguće ostvariti? Veliki skandal u kojem se našao drugi čovjek HDZ-a Milijan Brkić mogao bi zapravo biti pravi test reformabilnosti te stranke. Naime, Brkić već godinama figurira kao predvodnik famozne desne struje HDZ-a, čovjek koji uživa podršku niza utjecajnih društvenih interesnih skupina, braniteljskih udruga, Katoličke crkve, dijaspore...
Taj konglomerat u HDZ-ovskom leksiku često se kumulativno naziva “terenom”, a koliko je Brkićeva pozicija na njegovu čelu posljedica smišljene strategije političkog djelovanja može se zaključiti već i površnim pregledom njegova Facebook profila koji obiluje poetskim domoljubnim porukama, vjerskim zanosom i energičnim inicijativama, poput sudjelovanja u akciji evangelizacije hrvatskog podmorja postavljanjem postaja križnog puta pod morem nedaleko od mjesta Marina kod Trogira.
Ipak, taj imidž sad se našao na udaru afere u kojem se Brkića sumnjiči da je dojavljivanjem povjerljivih informacija o policijskim istragama de facto potpomagao kriminal i minirao postupanje državnih represivnih organa. Dakako, medijski analitičari odmah su prepoznali koristi koju bi iz cijele priče mogao izvući Andrej Plenković, čiji je Brkić najveći i sve manje skriveni stranački oponent. Ipak, iz perspektive HDZ-a, kakav će biti pravosudni epilog istrage afere u koju je uključen Brkić zapravo je od sekundarne važnosti.
Čak i kada bi zamjenik predsjednika HDZ-a bio službeno optužen, pa i osuđen, značajan dio stranačkog članstva koje mu je naklonjeno vjerojatno bi tu činjenicu tumačilo kao dio političke operacije izvedene od državnog represivnog aparata pod kontrolom Plenkovića i njegovih lojalista.
Uostalom, u sličnom narativu Brkić je praktički neokrznut već preživio za njega vrlo neugodnu aferu s financijskim malverzacijama u aferi Karlovačka banka, koja je u HDZ-u proglašena podmetanjem SDP-ove vlasti i neprijateljski nastrojenih struktura u USKOK-u i DORH-u. Za Brkićevu političku sudbinu, utoliko, puno je zanimljivije vidjeti kako će “teren” koji ga je dosad podržavao reagirati na kontekstualna saznanja koja proizlaze iz najnovijih afera, a koja su potpuno nespojiva s vrijednosnim imidžem koji Brkić njeguje.
Sasvim izravno rečeno, bez obzira na to utvrdi li se Brkićeva konkretna kaznena odgovornost, nedvojbeno je da je drugi čovjek HDZ-a i potpredsjednik najvišeg hrvatskog zakonodavnog tijela, osoba koja se kreće u krugovima bliskim kriminalu, da se bivši zamjenik ministra unutarnjih poslova i aktualni član saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost druži s krivotvoriteljima, da se broj telefona uvjerenog zaštitnika katoličkih vrijednosti može naći u mobitelu osuđene svodnice... Naprosto, krugovi u kojima se Milijan Brkić očito kreće, milje čiji je očito integralni dio, na pojavnoj su razini nespojivi s funkcijama koje obnaša, ali i deklariranim vrijednostima društvenih skupina koje aspirira politički zastupati.
Koliko god se u hrvatskoj tradiciji pučkih etičkih vrijednosti i takva pozicija mogla romantizirati kao neka forma “antielitizma” ili “odanosti korijenima”, novootkriveni Brkićev profil ipak je nespojiv s konceptom “moderne demokršćanske stranke”, kako god taj koncept bio formuliran. Tu realnost, dakako, teško će prihvatiti one stranačke strukture koje u njegovu padu s pozicija političke moći vide i kopnjenje vlastitog utjecaja, no izuzmu li se ti partikularni interesi, reakcija stranke zapravo će biti prvi ozbiljan indikator ostvarivosti bilo kakvih suštinskih promjena u HDZ-u. Pitanje tjedna, dakle, glasi: može li HDZ nadrasti Milijana Brkića? Odgovor stiže uskoro...