Dugo sam se dvoumila trebam li jednu kolumnu napokon posvetiti svetoj kravi među narodskim filozofijama o štednji.
Skupljanju kovanica.
O da.
Svakome tko je makar jednom išao guglati najefikasnije savjete o štednji vrlo vjerojatno već bi negdje na prvoj stranici izletio link o “medvjedima”.
“Uz minimalan trud i odricanje najbolje se štedi u kovanicama”, kaže jedan.
“Nećete vjerovati kako je jednostavno uštedjeti gomilu novca”, veli drugi misleći pritom na sitno koje vam ionako navodno smeta u novčaniku.
Sve je to jako lijepo sročeno, osim što u stvarnosti uglavnom ne funkcionira.
Teško da postoji osoba koja makar jednom u životu nije barem pokušala uštedjeti nešto novca uz pomoć kasice prasice.
“Ma super nam je išlo, stvarno ti velim. Ali onda mi je jedan dan falilo za pljuge. Nisam znala kaj da radim pa sam iščupala iz sitnog. Drugi dan opet. I tu je puklo...”, priča mi jedna od prijateljica koja je kasicu orobila prije nego što je izbrojala njezin sadržaj.
Nije to ništa čudno - skupljanje kovanica kao metoda štednje otprilike je kao da narkomana na odvikavanju zaposlite za DJ-a na rave partyju.
Previše je tu izazova i prepreka, tvoja ti je slabost odmah na dohvat ruke, a čim prvi put posustaneš, u stanju si u samo nekoliko minuta nepovratno izbrisati sve što si dotad “skupljao”.
Osim što je većina ljudi labilna i potpuno nedisciplinirana za ovakav oblik uštede, osnovni problem leži u apstraktnosti ove štednje jer velik broj ljudi zapravo nema ni osnovnu predodžbu o tome koliko je novca moguće skupiti odvajanjem kovanog.
Da se ne shvatimo krivo - moje iskustvo pokazuje da je moguće skupiti jako puno (u paru prosječno 620 kuna mjesečno), ali da biste “uhvatili” neki svoj ritam, potrebno je izdržati prvih nekoliko mjeseci štednje bez orobljavanja kasice.
Dakle, tek kad dobijete pravi dojam o tome koliko vam sitnog mjesečno “prokliže” kroz prste, pa to dignete na godišnju razinu (u našem slučaju oko 7500 kuna), shvatite kako biste kroz desetak godina na računu mogli imati oko 75 tisuća, a to vam daje već malo jači poticaj za prikupljanje kovanica.
Drugi problem s kovanicama je logistički.
Budući da ih je malo besmisleno držati po kući u vrećicama (a vreća sa sedam tisuća kuna u kovanom novcu je teška), jedini izlaz je novac redovito nositi u banku, gdje će stajati na nekom ubogom štednom računu.
Zaboravite na trajni nalog, tokene, internetsko bankarstvo i slično - štednja u kovanom teški je manualni rad koji podrazumijeva redoviti odlazak u banku, čekanje pred pultom, mrske poglede i psovke nesretnika u redu iza vas dok izbacujete vrećice pune sitnog koje teta pred vama mora izbrojati (većina banaka nema aparat za kovanice).
Naravno, sve to kovano neće ni pomisliti uzeti ako ga prethodno niste razvrstali po apoenima.
Dakle, večer prije na stol ste morali istresti sadržaj kasice, odvojiti kune od tuna i medvjeda, sve lijepo pobrojati, zapakirati u vrećice te se drugi dan zaputiti do banke.
Ako ste, dakle, uspjeli nadvladati labilnost pa se sad već uspješno suzdržavate od krađe para iz vaše kasice, drugi test je vježbanje discipline, odnosno redovitog fizičkog obilaska vaše omiljene financijske institucije.
I ovdje, naravno, zamke vrebaju na svakom koraku pa vam je tako dovoljno propustiti dva redovita mjesečna polaganja kovanica na vaš štedni račun i hop - već ste u problemu jer se sitno nakupilo, vrećica je teška, novi medvjedi pristižu, a vama je sve neugodnije dolaziti pred tetu bankaricu.
Mnogi koji se usprkos svim ovim objektivnim problemima ipak odluče na skupljanje kovanica često onda još sami sebe vole sputati nekim čudnim pravilima.
Tipa, skupljaju samo medvjede.
Moje iskustvo pokazuje kako to često opet vuče u labilnost pa mi se puno uspješnijom pokazala praksa strogog odvajanja svojeg sitniša.
Pravilo je u kasicu odvajati apsolutno sve sitno koje kroz dan prikupite te plaćati isključivo papirnatim novcem, čak i onda kad račun iznosi 10,90 lipa.
“Jao, nemate kunu?”
“Nemam, gospođo.”
I u vašem novčaniku već se našlo devet novih kovanica koje ćete nakon povratka kući prebaciti u kasicu.
Stvar je, dakle, daleko teža od onoga u što vas uvjeravaju samouki financijski blogeri pa se ne krivite previše ako ne uspijevate.
Oni koji su vas o tome savjetovali ionako su za života od sitnog eventualno skupili za pljuge.
Imate prijedlog za Veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.