Kupci lijekova znaju koliko im je debeo novčanik i koliko mogu platiti terapiju, a oni koji ih prodaju odlučuju o njima isplativoj cijeni! Upravo to je posljedica najnovijeg HZZO-ova godišnjeg određivanja cijene za određene vrste terapija po skupinama bolesti.
Očekivano, nakon takvog “zahvata” nezadovoljni su proizvođači poglavito inovativnih lijekova, ali i dio pacijenata koji žele lijekove “s imenom i prezimenom”, ali ih zato moraju doplatiti iz svog džepa. Upravo ta doplata povećana je za dio lijekova i, očekivano, mnogi se bune uz tvrdnju da će im to “smanjiti standard i učinkovitost terapije”.
Inovativna farmaceutska industrija, pak, u pokušaju da se obrani od mogućih optužbi za “gramzivost” na malom hrvatskom tržištu tvrdi da ne može sniziti cijene svojih “markiranih” lijekova jer bi im to srušilo cijenu u bogatijim zemljama od Hrvatske. Procjenjuju da i uz mogući gubitak hrvatskog tržišta ukupno gube manje, ali su ipak ostavili odškrinuta vrata kroz veće nadoplate svojih lijekova. I uz veću nadoplatu neki će pacijenti ostati vjerni kupci pa će tvrtke dijelom zadržati tržište, a istodobno neće biti pritiska “bogatih” da i njima lijekovi trebaju biti jeftiniji - kao u Hrvatskoj!
No, sve to ne znači da će pacijenti koji nemaju novca za doplatu originala ostati bez lijekova jer na osnovnoj listi, s koje se ništa ne nadoplaćuje, moraju biti lijekovi iste učinkovitosti kao oni na dopunskoj. Riječ je o tzv. genericima, lijekovima nastalim na istoj molekuli kao originali koji su izgubili tržišnu ekskluzivnost, a time i monopol, što drastično ruši cijenu lijeka.
Za pacijente je najvažnije da im je lijek dostupan bez obzira je li original ili generik. No, za onoga koji plaća - HZZO - važno je maksimalno spustiti cijenu “starih” lijekova i ne plaćati originale po punoj cijeni jer u suprotnom neće biti kuna za stavljanje na listu novih lijekova koji još nemaju paralela. Reklo bi se u zdravstvenoj besparici nema druge do držati se maksime da vuk mora biti sit, a koza po mogućnosti cijela.