U apsolutnom ludilu ovog tjedna, imao sam tek nekoliko trenutaka relativnog opuštanja. Tako sam na kavi prečuo razgovor dviju gospođa koje su žalile za dobrim, starim vremena kada je nešto značilo biti u braku i kada ljudi nisu bili toliko sebični pa da se razvode. I doista, popularno je smatrati da su prije brakovi bili kvalitetniji, a obično se kao razlog navodi da su danas ljudi samoživi i žele idealan odnos te da nisu spremni na žrtvovanje, odricanja i trud oko braka pa bježe već nakon prvih problema. To je popularno misliti, ali smatram da opisuje samo jedan dio problema, i to manji!
Za početak, nema apsolutno nikakvog razloga smatrati da su prijašnji brakovi bili bolji. Možemo tvrditi da su dulje trajali, ali ne možemo da su bili bolji. Npr. prije 30, 40 godina, a ponegdje još i danas, bilo je uobičajeno tolerirati muškarčevu nevjeru jer - eto - “muškarci su muškarci”, kako to tvrdi fantastično inteligentna narodna mudrost. I zato su muškarce koji su varali smatrali samo muškarcima ili čak frajerima, a žene koje su varale smatrane su ku… Znate što želim napisati, jel tako? I onda su udane žene morale glumiti da su slijepe ili su si pokušavale prodati jeftinu priču da ih serijski preljubnik ne ponižava, i kao suprugu i kao ženu.
Također, žene su bile i ekonomski mnogo ovisnije o muškarcima jer kada nisi siguran možeš li prehraniti svoje dijete, naravno da ćeš se izuzetno teško odlučiti na razvod.
A osim toga, postojala je i mnogo veća društvena stigma na razvodu. Razvodom si nanosio sramotu i sebi, a često i cjelokupnoj obitelji. Mnogi u društvu smatraju prihvatljivim da žena trpi. To naglašavaju i seoski i gradski mudraci, a ponekad čak i crkveni. Žene su prečesto osuđivali da su sebične ako i pomišljaju na razvod, čak i kada su trpjele sustavno ponižavanje, nepoštivanje ili pak uzimanje zdravo za gotovo. Žene su bile redovito okrivljavane ako su tražile ono što one, ali i njihova djeca, zaslužuju.
Danas to više nije dominantni stav. Danas sve više ljudi vjeruje da je veća sramota ostati u lošem braku, nego pokušati potražiti ono što zaslužuješ. I svjesni su da će ih zbog takve odluke osuđivati jedan dio okoline kojoj je stalo samo do zadovoljavanja forme, a fućka im se za sadržaj. Ali je veći broj žena spreman na takvo osuđivanje okoline jer ne žele osuditi svoje srce na prazninu i nezadovoljstvo. Naravno da ne navijam za veći broj razvoda, ali svakako ne navijam ni za to da se ljudi osude na život u mrtvom braku.
Što se tiče drugog stava da želimo idealan odnos bez previše truda, tu ima nešto istine. Romantične komedije i idealizirana slika ljubavnih odnosa i braka stvorile su toliko nerealnih očekivanja da mnogi smatraju kako samo trebaju staviti prsten na ruku i sve će biti dražesno i savršeno.
I dok se slažem da su te infantilne ružičaste vizije idealnih brakova dio problema jer ljudi imaju potpuno suluda očekivanja i onda nisu spremni stalno truditi se oko braka, i dalje smatram da se to odnosi na manji broj parova. Naravno da se oko braka trebamo iznimno truditi. Čak i ako smo danas izvrstan par, da bismo bili izvrsni i za 10 godina, trebamo se stalno truditi. Upoznavati sebe i partnera, truditi se rješavati neke svoje mane i nedostatke, truditi se pronaći dovoljno vremena i prostora jedno za drugo… I da, trebamo se odreći jednog dijela svog vremena, ponekad i nekih aktivnosti ili aspiracija. Ali se nikako, nikako, nikako ne bismo trebali odreći onoga što nas određuje. Često ljudi kažu da se brak sastoji od žrtvovanja i odricanja i slažem se da se nečega moramo odreći, ali se nikako ne smijemo odreći sebe! Ne smijemo se odreći naših snova, vrijednosti, strasti… Jednostavno je tragično odreći sebe da bismo opstali u braku u kojem ne možemo biti svoji. Jer tako će opstati brak, ali sigurno neće opstati ljubav i međusobno poštovanje. Kao ni samopoštovanje.
Da, za uspjeh u braku trebamo uložiti i mnogo vremena, energije i truda, ponekad se trebamo odreći nekih aktivnosti pa i životnog komfora, ali se nikako ne smijemo odreći sebe. To je puno prevelika cijena.
Dakle, ne možemo zaključiti da su brakovi prije bili kvalitetniji, nego samo da su partneri manje tražili. Želite li povećati šanse za dobar brak, opreznije birajte partnere od kojih nećete morati skrivati ono što jeste, predano radite na braku i još čvršće zahtijevajte sve što zaslužujete. Jer žalosno je samima sebi ukrasti šansu za ljubav i sretan život, pristajući na ono što nas čini nesretnima. Žalosno je. Nećete imati reprizu…