Ne obraćajte joj se kao zvijezdi, ona zna da je zvijezda i ne vidi razloga zašto bi se to trebalo napominjati. Ne gledajte je u oči. Ne postavljajte joj direktna pitanja. Na odlasku joj možete zahvaliti što vam je posvetila vrijeme, ali samo ako je ona potaknula taj razgovor.
Takve i slične nebulozne zahtjeve imala je agentica Rose McGowan, ikone MeToo pokreta, u vrijeme njezina nedavnog intervjua s francuskim novinarom, usred kojeg se okrenula i otišla nakon što ga je dobro izvrijeđala. “Recimo samo da je Harvey Weinstein bio mnogo ljubazniji prema nama”, zaključili su djelatnici televizije.
Prgava priroda Rose McGowan možda bi bila i nevažna da nije novoga skandala njezine prijateljice Asije Argento, također MeToo aktivistkinje, koja je protagonist složene afere s naglaskom na seks i kasnije potplaćivanje maloljetnika. Umanjuju li ovakvi događaji Weinsteinovu krivnju, naravno da ne. Međutim, suština onoga što sam pisala na samome početku “afere Weinstein” jest to da je Hollywood u svojoj biti mjesto na kojem ljudi često pobolijevaju od seksualnih aberacija, manipuliraju seksom, overdoziraju se njime, kupuju ga ili prodaju i tako čine još od nijemih filmova. Gotovo da nema glumca iz zlatnog doba Hollywooda koji nije bio umiješan u ovakvu ili onakvu priču o seksu. Često su to bile više ili manje prikrivene orgije, grupni seks, svakojake nastranosti. Pogotovo producenti nisu nikada bili na glasu kao neke moralne vertikale. Istaknuti “najgoreg od svih”, naime Weinsteina, najblaže rečeno jest manipulacija. Jer Weinstein nije “najgori od svih”, nego je, eventualno, “jedan od njih”. A u tu skupinu uz njega spadaju i svi ostali holivudski prodavači i trgovci seksom, bez obzira na spol. Tu nije tako jasno tko je zločinac, a tko žrtva, tko vuk, a tko Crvenkapica.
Naravno da producenta treba kazniti, kao što je Kevin Spacey morao prekinuti karijeru nakon što ga je prozvala žrtva, ali atmosfera linča i “rođendanska čestitka” sa psovkama i prijetnjama kakvu je Rose McGowan “uručila” Weinsteinu preko društvenih mreža baš ništa neće učiniti za žrtve seksualnog nasilja. Nasilje nije odgovor na nasilje. To što je neki trećerazredni redatelj nedavno na festivalu u Veneciji paradirao u majici “Weinstein je nevin” samo je primjer lošeg humora, no to što su iz ormara počeli ispadati neki novi kosturi i što se na sceni pojavljuju žrtvine žrtve samo je dokaz da stvari nisu tako jednostavne kao što se na prvi pogled čini. I dok s Weinsteinom barata pravosuđe, treba se prilično paziti pretjeranih izljeva mržnje, čak i kad se čini da je ta mržnja “opravdana”. Slično je s izljevima mržnje u komentarima po društvenim mrežama, u kojima se navodno prakticira “pravo na slobodu govora”.
Nikakva se mržnja ne treba podržati jer ona će se prije ili kasnije utjeloviti u nekom novom Hitleru. Zato sam već na početku izlaganja Harveyja Weinsteina baražnoj paljbi upozorila da, bar što se Hollywooda tiče, nema nekog smisla p(r)okazati jednog jedinog pokvarenog producenta, niti su predatori nužno muškarci, a žrtve nužno žene. Podjela na vukove i Crvenkapice prilično je jednostavna i temelji se na tome da su vukovi brojniji od Crvenkapica pa se time Crvenkapicama ne treba ni baviti. Niti će “primjer Harveyja Weinsteina” naučiti druge holivudske producente da budu manje pokvareni i da više ne spavaju s glumicama. Holivudski stil i navike ostat će isti. I sami znate koliki su slavni stanari pobjegli iz Hollywooda smatrajući ga nemogućim mjestom za bilo kakav normalan život. Povlače se na samotne rančeve ili u dvorce po Europi. Pročitali ste to i previše puta. Hollywood živi prema vlastitim zakonima, a ti baš i ne nalikuju onima s kojima se Charlton Heston jednom davno spustio u “Deset zapovijedi”.
S Weinsteinom i bez njega stvari će više-manje ostati iste. Čak i da se promijene, to neće biti na krilima mržnje, jer mržnja i žrtve pretvara u predatore. Mržnja, općenito, ne može ništa, osim zatrovati onoga tko je njome ispunjen. Ponajmanje će ona deseksualizirati Hollywood. Otprilike koliko ga je nemoguće skinuti s droga i alkohola. “Tvornica snova” oduvijek je, moralno gledajući, bila izgubljen slučaj, no pitanje je uopće tko si i na kakvim osnovama može dopustiti da prvi zavitla kamen u krivca.