Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić žestoko se blamirao u pokušaju opoziva ministrice obrazovanja Blaženke Divjak, ali to što za obračun s njom nije ni u vlastitom klubu dobio podršku svih zastupnika, nije siguran znak da su njegovi politički moć i utjecaj na Vladu u silaznoj putanji.
Za sada se radi o tome da je nekoliko članova Kluba Stranke rada i solidarnosti u startu ispravno procijenilo da neće dobiti potpise 31 zastupnika kako bi se uopće mogla pokrenuti smjena ministrice iz HNS-ove kvote, pa su Bandića ipak uvjerili da se okani ćorava posla.
Politički trenutak je takav da, sve kada bi to i mogle, oporbene stranke nisu zainteresirane čak ni za rušenje Vlade, a kamoli da ih se u pokušaju rušenja ministrice Divjak percipira kao Bandićeve saveznike. Bandić je postao sinonim za političku trgovinu i nemoral i nitko s njim ne želi imati posla. Baš kao ni s HNS-om, drugim koalicijskim partnerom HDZ-a koji Vladu Andreja Plenkovića održava na životu, zbog čega su postali simbol za prevaru birača, te raskolili stranku.
No, dok HNS ima razloga strepiti hoće li uopće postojati nakon idućih parlamentarnih izbora jer sami ne prelaze izborni prag, a HDZ ih sigurno neće uzeti pod svoje skute, Bandićeva je situacija bitno drugačija.
Neuspjeh na izborima za zastupnike u Europskom parlamentu, a još manje blamaža s pokušajem rušenja Blaženke Divjak neće ga izbaciti iz tračnica. Sve dok Vlada financira projekte važne za grad Zagreb i pokriva neispunjena Bandićeva obećanja, te novcem svih poreznih obveznika pomaže da i dalje gradi imidž uspješnog gradonačelnika, za Bandića nema zime.
Projekt zagrebačkog rotora Bandić je, zahvaljujući svojim “žetončićima” o kojima ovisi Plenkovićeva Vlada uspio, što se financiranja tiče, ugurati pod investiciju od državnog značaja. Naravno, kada se rotor dovrši i maknu bageri s gradilišta, vrpce će rezati Bandić. S udžbenicima je već tako. Bandić je u Zagrebu uveo praksu “besplatnih” udžbenika, no ove godine je novac iz zagrebačkog proračuna koji bi za njih bio namijenjen odlučio potrošiti za nešto drugo, a Plenkovića je natjerao da se iz državne blagajne financiraju udžbenici za sve. Prošao je, dakle, neokrznut, a Zagrepčani i ne shvaćaju da su “besplatne” udžbenike zapravo platili dvaput.
Tek se osušila tinta na ugovoru o modernizaciji tramvajske infrastrukture u Zagrebu koja će se najvećim dijelom financirati iz fondova EU, a ono što nedostaje ići će iz državnog (a ne zagrebačkog) proračuna, dok Bandić već stišće oko daljnjih projekata koji bi se financirali iz državne blagajne, a za njegovu slavu i ulog za budući mandat na čelu Zagreba.
Najavio je da će do kraja lipnja razgovarati s Plenkovićem o Imunološkom, dječjoj bolnici, tračničkoj vezi zračne luke s gradom, te projektu Zagreb na Savi, koji ga najviše i zanima i zbog kojeg seli Hipodrom.
Nesumnjivo će dio razgovora proći glatko, ali ne mora sve. Plenković napokon ima blagu prednost, a to je da ga je sve teže ucijeniti rušenjem Vlade. Prijevremeni izbori ne bi odgovarali Živom zidu i Mostu jer doživljavaju unutarnje potrese, strankama Amsterdamske koalicije ne bi jer se moraju resetirati nakon podbačaja na izborima za EP, a SDP-u ne bi jer se spremaju za predsjedničke izbore i nisu dovršili proces konsolidacije stranke. Bandićevim žetončićima odgovaraju najmanje jer većina njih zna da im je ovaj saborski mandat posljednji.