Dvije cure se smiju, oko njih su dečki njihovih godina. Leže na travi, isprepleteni. Ljeto je, nemaju previše odjeće na sebi, ali ništa vulgarno. I što je tu sporno?, čudim se zašto se fotka našla na Facebook stranici Seksizam naš svagdašnji, tamo uz savjete ženama iz Glasa Koncila i zapažanja o intelektualnoj emigraciji rektora Borasa. Zar je odjednom problematično i to što nam se mladež zabavlja pa i ovako nasuho, jer je očito da su modeli na fotkanju trijezni kao kamen u Manduševcu?
Slijepa pri zdravim očima: s ekrana mi je iscurio slogan s dna fotke. Piše “Kupi 4, zgrabi 5”. Sad to više nije nasmijana skupina mladih, to nisu dvije cure koje uživaju u društvu. One su ulov.
Seksizam, to je ono kad se žene tretira na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način. Recimo, kao da su stvari. Pa ih onda netko može posjedovati i raditi s njima što hoće, kao recimo oni koji tuku supruge. Uz tihu suradnju susjeda i rodbine koji se ne bi petljali u tuđe “probleme u braku”, kako to kažu susjedi onoga koji je u Marinom Selu kod Požege ubio majku sedmero djece.
Kad kupiš čašu, nitko ti ne zabranjuje da je zavitlaš u zid.
Do ekstrema izvedeno gledanje žene kao stvari završava nasiljem i ubijanjem. U Španjolskoj su deseci tisuća ljudi izašli na ulice u desetak gradova, izražavajući bijes zbog “patrijarhalnog sudstva” koje je petoricu mladića u četvrtak oslobodilo optužbe za silovanje. Osuđeni su na po devet godina zatvora, ali ne za silovanje, nego za seksualno zlostavljanje.
U Pamploni, gdje im se sudilo, na treći dan prosvjeda izašlo je više desetaka tisuća ljudi. Njih petero od 27 do 29 godina grupno su silovali 18-godišnjakinju na festivalu San Fermin u Pamploni, u srpnju 2016., snimali su to i ponosno dijelili preko društvenih mreža. Unijeli su je u jedan podrum i silovali - žrtva je ostala “pasivna i neutralna, čitavo vrijeme zatvorenih očiju”. Ne znači ne, prosvjedovale su tisuće.
“Ako se braniš ubit će te, ako se ne braniš, kažu da si pristala”, stoji na jednom od transparenata u Barceloni.
Barem je nisu ubili. U Torontu se tip kombijem zabio u gomilu. Deset mrtvih, 14 ranjenih, većinom žena. Ostavio je poruku na Facebooku da je počela “pobuna incela”. Incel - “involuntary celibate”, odnosno prisilni celibat, izraz je koji koriste mladići koji mrze čitav svijet jer ne mogu doći do seksa. Pa da, mnogi su tužni jer su sami. Ali ubiti?
Meaghan Peckham, socijalna radnica i terapeutica iz Toronta objašnjava za globalnews.ca da su neki dečki odgajani da imaju pravo na sve što žele. “Muškarce se odgaja, bili oni svjesni toga ili ne, da žene služe seksualnom zadovoljstvu”, ističe. I ako ne dobiju ono što im pripada, žene su onda kurve, šire noge pred onima koji imaju novca, ili su jako zgodni, ili genetski predodređeni, kako to vjeruju incelaši. Ukratko, definicija muškosti koja podrazumijeva mržnju prema ženama.
Riječ je o toksičnom shvaćanju muškosti. Za život opasnom. Šteti i muškarcima, onima koji odgovaraju mačo-kriterijima i onima drugima, otežavajući uspostavu normalnih ljudskih i ljubavnih odnosa, temeljenih na poštovanju i povjerenju, a ne na sili, dominaciji i podčinjavanju. Žene su nezadovoljne jer još treba toliko puno toga da bi postale ravnopravne, a mnogi muškarci već misle da su otišle predaleko. Osjećaju se ugroženi. Neki. Oni koji žene i seks vide kao svoje pravo. Ne vide da je žena čovjek kao i on. Ne traže odnos niti ga žele graditi, zahtijevaju vlasništvo. Polažu pravo. Fotografija ubojice iz Toronta pokazuje ljepuškastog 25-godišnjaka.
Ti tipovi su u neželjenom celibatu ne zato što ni jedna cura ne bi htjela biti s njima, nego zato što ne mogu dobiti one najatraktivnije. To je borba za moć, ne za ljubav. On treba atraktivnu ženu kao što neki drugi kompleksaš treba BMW ili skupu jahtu da bi se osjećao kao muškarac. Za to plaćaš, plati 4 dobiješ 5. Ili uzimaš silom.