U ponedjeljak 29. travnja u Berlinu će se održati hitno sazvani sastanak lidera država zapadnog Balkana, i to na zajednički poziv njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona te uz nazočnost premijera Hrvatske i Slovenije. Vijest o sazivanju tog hitnog sastanka mnoge je iznenadila, pogotovo u Bruxellesu. Još nije svima jasno zašto je baš u ovom trenutku to učinjeno i što to znači za Europsku uniju. S jedne strane to se vidi kao velika pljuska Europskoj uniji i visokoj predstavnici za vanjsku politiku i sigurnost Federici Mogherini. S druge strane se smatra i kao mogući pokušaj da se upravo njoj pomogne.
Iako se kaže da će tema ovog izvanrednog neformalnog summita biti “situacija u regiji”, jasno je da je glavna, a možda i jedina tema, normalizacija odnosa između Kosova i Srbije, što je i najveći problem regije koji ima utjecaj i na druge države. Još ako se ostvare neke od ideja koje se spominju kao rješenje još od prošlog ljeta, onda bi se situacija dodatno pogoršala.
I organizatori skupa ne kriju da je sastanak sazvan zbog Kosova i Srbije premda problema ima i u drugim državama regije. Prosvjeduje se protiv Mile Đukanovića u Crnoj Gori, protiv Aleksandra Vučića u Beogradu, protiv Edija Rame u Tirani, situacija u BiH kaotična je, a predsjedavajući te države Milorad Dodik organizira skupove na temu “mitovi o Srebrenici”, gdje negira genocid. Čini se da je Makedonija trenutno jedina svijetla točka u regiji. Ta je država nedavno potpisala protokol o članstvu u NATO-u, a čeka i poziv za otvaranje pregovora o članstvu u EU.
Zato kancelarka Merkel i predsjednik Macron neće propustiti priliku još jedom čestitati Sjevernoj Makedoniji na uspjehu i sporazum Skoplja s Atenom predstaviti kao primjer kako se rješavaju teški problem.
No, odnosi između Kosova i Srbije znatno su teži, oni su, osam godina otkako je pod okriljem EU počeo dijalog o normalizaciji odnosa, manje normalni nego prije tog dijaloga. Kosovo je uvelo tarife od 100 posto na uvoz robe iz Srbije, a u Srbiji se retorika o Albancima, od predsjednika Vučića, ministra vanjskih poslova Dačića i obrane Vulina, pa do medija koji služe kao pamfleti vlasti, vratila na razine od vremena Slobodana Miloševića, čiji su dio vlasti bili i sadašnji politički lideri Srbije.
Negiraju se zločini nad Albancima, njih se naziva pogrdnim nazivima, a Srbe na Kosovu koji nisu u službi vlade iz Beograda napada se kao izdajnike. U ovakvoj situaciji ne samo da nije moglo biti dijaloga, nego je situacija postala još gora, a mogućnosti za postizanje nekog rješenja gotovo nikakve.
Stoga bi skup mogao biti prekretnica ako se dokaže da Berlin i Pariz doista žele preuzeti veću odgovornost za rješenje ovog bez sumnje najtežeg pitanja u regiji. A Hrvatska i Slovenija, kao članice EU i NATO-a na koje situacija u regiji ima izravan utjecaj, i kao države koje bolje od drugih poznaju regiju, isto su tako pozvane dati svoj doprinos.
“Stabilnost regije od velike je važnosti za kancelarku i predsjednika. Oni s pozvanima namjeravaju razgovarati o posebnim izazovima s kojima se suočava regija, prije svega o odnosima između Srbije i Kosova”, rečeno je iz ureda njemačke kancelarke kada je objavljena vijest o sastanku.
Europska unija, a pogotovo povjerenica za vanjsku politiku Federica Mogherini i povjerenik Johannes Hahn, nisu dokazali da su dorasli izazovu bavljenja takvim teškim pitanjem. Oni su olako pali pod utjecaj srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, a donekle i kosovskog predsjednika Hashima Thaçija. Naivno su pokazali spremnost prihvatiti i ideje o promjeni granica kao mogućem rješenju.
Zaboravili su da bi bilo koja promjena granica značila novo etničko čišćenje, razmjene stanovništva i stvorila više problema u regiji nego što bi riješila. To što je Washington pokazao “fleksibilnost” o ideji razmjene teritorija između Kosova i Srbije nije znak da SAD ima neku konkretnu izrađenu ideju, nego više dokaz bezidejnosti Trumpove administracije koja bilo koje rješenje prije njih, bilo gdje na svijetu, smatra greškom koje sada Trumpova administracija treba ispraviti.
Dolazak Johna Boltona na mjesto savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika SAD-a zapravo je značilo i promjenu stava SAD-a da su promjene granice na zapadnom Balkanu tabu tema.
Njemačka kancelarka Angela Merkel među prvima je prepoznala opasnost od ideja ponovnog crtanja granica na Balkanu. Hrvatska je, ako je suditi prema izjavama i predsjednice i premijera, podržala stav da je promjena granica opasna opcija. Francuska je oklijevala.
Zato mnogi diplomati smatraju da je možda ovaj summit trenutak u kojem će se pokopati ta ideja i tražiti neko rješenje koje bi doista normaliziralo ne samo odnose između Beograda i Prištine, već i u široj regiji. Ovime bi se Berlin i Pariz, a time i EU, vratili u regiju kao ključni faktori, i to u trenutku kada jača utjecaj Rusije i Turske.
Vanjska politika Europske unije je toliko uspješna koliko to žele ključne države članice. Kako EU nema što niti ponuditi regiji, jer je proces proširenja toliko spor da on više nikoga u regiji ne motivira, uloga Francuske i Njemačka je tim važnija. Pretjerano je sada očekivati rješenje u Berlinu, ali bi sastanak mogao poslužiti za vraćanje nade i pripremu terena za rješenje nakon europskih izbora, kada će EU imati i nove ljude na ključnim pozicijama u svojim institucijama.