Ovo neće biti neki SF s androidima i umjetnom inteligencijom. No čini mi se da zanemarujemo posljedice raspada jednog sustava razmišljanja i ponašanja. Naime, patrijarhalnog sustava. Spomenula sam to već prošli put. Patrijarhalni i matrijarhalni sustavi izmjenjivali su se još od najdavnije prošlosti ljudskog roda. Prema tezi Roberta Gravesa iz knjige “Bijela božica”, na početku je bio matrijarhat i štovalo se moćno žensko božanstvo, koje će se potom razviti u niz do danas poznatih božica, od onih lunarnih, zaštitnica rađanja, do zlih babaroga iz kućica prekrivenih kolačima.
Kao opozicija tom drevnom matrijarhatu javljaju se brončanodobni heroji, koje je najjednostavnije zamisliti kao Konana Barbarina. Oni jašu brze konje, nose duge kose, tetovirani su, imaju snažna tijela, vješti su s oružjem, a omiljena im je zabava piti iz lubanja svojih neprijatelja. Slične krvave običaje u mitskoj Skitiji, koju danas prema grobnim nalazima možemo locirati posvuda po unutrašnjosti Azije i sličan borilački i jahački stil života njeguju Amazonke, o kojima su mnogo pisali i prilično ih se pribojavali stari Grci. Od njih potječu i laži o tome kako Amazonke sebi sijeku jednu dojku kako bi bolje napinjale luk i kako partnera nakon što ih oplodi nemilosrdno ubiju. Istina je da su se pokapale u ratničkoj opremi i s konjem. Što je žena bila moćnija, to bi se više konja žrtvovalo nad njezinim grobom.
Iz ta dva životna stila, onog amazonskog i onog brončanodobno-ratničkog, razvijaju se i dva sasvim različita sustava razmišljanja i ponašanja. Reklo bi se da su muškarci ratnici prilično dominirali prethodnim stoljećima, pa i početkom ovoga. Podjela uloga bila je jasna. Žena s pregačom i kuhačom, u društvu djece, u kuhinji. Muškarac, kad konji više nisu u modi, ulazi u auto i kreće na posao. Profesionalno se ispunjava. Žena baš i ne.
Stvari se mijenjaju. Sve je više visokopozicioniranih, visokoobrazovanih žena. Upoznajemo direktorice, menadžerice, vlasnice tvrtki, predsjednice stranaka, Vlada, država. U međuvremenu, spuštaju li se muškarci u kuhinje, navlače pregače i čuvaju djecu? Ako ne, na koga prelaze te dužnosti?
U Švedskoj, koja nam po mnogočemu imponira, prosječno dijete boravi u vrtiću po dvanaest sati. Je li to dobro ili loše? Da pitate dijete, pogotovo maleno, ono bi uvijek dalo prednost mami ili tati. Naravno, socijalizacija je važna, kao i druženje s vršnjacima. Djeca koja idu u vrtić postižu bolje rezultate u školi od djece koja nisu išla u vrtić. Znaju da se svijet ne sastoji samo iz njihovih malih soba u kojima je sve ružičasto. Život ih okrzne još kad su najmanji, pojavi se neka zločesta prijateljica koja ih maltretira već s tri godine. Govorim to iz vrtićkog iskustva mojeg djeteta.
Nisam sigurna da na razna pitanja postoje odgovori. Put ka izjednačenju životnog stila i plaća muškaraca i žena još traje. Žene su i dalje potplaćene. Istodobno obrisi muškarca budućnosti nisu sasvim jasni. Kako smo krenuli ka tome da im oduzmemo pravo da budu “jači spol”, uostalom, teško bi koji muškarac podnosio ono što spada u životni repertoar uglavnom svake žene, naime menstruacije i porodi, možda ćemo na tom putu zaboraviti tko su, zapravo Oni.
Svakako, muškarci nove ere trebali bi biti suptilniji i prilagodljiviji od svojih prethodnika. Oni više ne diktiraju pravila igre. Iza njih je nekoliko feminističkih revolucija, a bit će još poneka, dok ih se napokon ne stavi na “svoje mjesto”. Samo, koje je to mjesto, i dalje ne znamo.
Prijateljica mi kaže kako je muž iscrpljuje svojim dijetama, brigom za zdravlje i pričama o odjeći. Dakle, “standardno ženskim” repertoarima tema i ponašanja. Smije li muškarac mirne duše ušetati u “ženski” teren i komentirati cipele u izlogu? Čini li ga to manje ili više muškarcem? Čak su i sezone metroseksualaca ostale za nama. Kao da je neko zatišje u kojem se ne zna točno u koga će se zaljubljivati buduće generacije žena. I što će se u stanovima budućnosti događati s kuhinjom? Hoće li ta prostorija nestati ili će ipak netko u njoj prebivati i promatrati procese u loncu? Muško ili žensko?
Nemojmo zaboraviti, naša povijest ipak počinje s krčkanjem hrane u nekom zametku te odaje. Zato me zanima kakva nas povijest čeka u neposrednoj budućnosti.