TVRDOGLAVE ČINJENICE

SPASI MILANA, OSUDI DALIJU Branitelji su napali Daliju Orešković zato što je navodno rekla da su oni 'metastaza'. Problem je što ona to nije izjavila

CROPIX

Milan Bandić i Dalija Orešković

Spasi druga, osudi pojavu. Taj je slogan navodno bio jedan od poznatih recepata nekadašnje komunističke nomenklature pri sučeljavanju s javnim otkrićima difamirajućih činjenica o svojim članovima. Model je funkcionirao kroz jednostavnu disperziju osobne odgovornosti u osudama uopćenih fenomena, trendova ili društvenih skupina.

Ako bi se, primjerice, dogodilo da je neki visokopozicionirani pripadnik Partije uhvaćen u nepriličnom druženju s osobama neprihvatljivog javnog imidža - “reakcionarnim elementima” - šteta bi se sanirala bučnim javnim istupom neke od pararežimskih institucija u kojem bi se uputile oštre poruke o “ideološkim skretanjima” i potrebi vraćanja na “utabane puteve narodnooslobodilačke borbe i samoupravnog socijalizma”.

Kako stare navike umiru teško, a težnje društvu utabanih ideoloških staza ne jenjavaju, sličnoj je metodi “damage controla” pristupila i vrhuška domaćih braniteljskih udruga nakon što je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić uz najviše počasti u Zagrebu ugostio stanovitog Palmu, prijatelja notornog srpskog ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana. Pa su nakon nekoliko dana gromoglasne šutnje Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi i Udruga Specijalne policije iz Domovinskog rata jučer izdali zajedničko priopćenje u kojem su iskritizirani Milan Bandić i... Dalija Orešković.

Bandiću je poručeno da je “pokazao svoje pravo lice” i da mu “igra neće proći”, dok je, pak, bivša čelnica Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa proglašena za “novog Ratapoila, simbol političke gluposti, bezobrazluka, megalomanije, hohštaplerstva i kočoperenja u ime ispraznih programa, samopromocije i grabljenja pozicija”, uz šlagvort o političarima “koji se preko leševa žele domoći fotelja”.

Dakako, shvatljivo je da susret nekog hrvatskog dužnosnika sa srpskim negatorom agresija i ratnih zločina u Domovinskom ratu može izazvati tako oštre kvalifikacije, no u cijeloj priči postoji problem. Dalija Orešković se, naime, nije susrela s Palmom. I potpisnici otvorenog pisma to znaju, no njezin magnum crimen vide u navodnoj izjavi u intervjuu srpskim Novostima gdje je hrvatske branitelje nazvala “metastazom”. A shvatljivo je da jedna takva izjava nekog hrvatskog aktera javnog života izazove oštre reakcije branitelja, no i tu, opet, postoji problem.

Dalija Orešković, naime, nije izjavila da su branitelji metastaze. U spornom intervjuu novinar je pita: “Taj period, kako kažete, stvaranja države, prepun je mitova, a njihovo propitivanje često potpuno diskvalificira iz razgovora. Koje je vaše mišljenje o mitskom statusu Franje Tuđmana i veteranima rata kojih je iz dana u dan sve više?”. Dalija Orešković odgovara: “To su sve metastaze nekog karcinoma koji je počeo davnih dana. Samostalna i neovisna država je i moja svetinja, zato i progovaram o tabuima koje se ne smije doticati. Uvijek ima onih koji profitiraju na pasivnosti građana, ali danas su takvi uzeli previše maha.

Čini mi se da je vrijeme za neku novu obranu, neki novi pokret otpora. Kada smo gradili institucije, očito smo u njih ugradili slabosti koje nas danas dovode do potpunog kraha. Svjedoci tog vremena govore da je HDZ već tada kadrovirao u pravosuđu na način da se suci nisu imenovali prema kriterijima stručnosti i neovisnosti, nego su se sudovi punili onim osobama u čiji je genetski kod upisano to da sude po ključu koji definira ona stranka koja tim kadrovima osigurava položaj unutar sudbene vlasti.

Nepojmljivo je vidjeti da ratno profiterstvo kažnjavamo s dvije i pol godine zatvora”. Svakome tko taj citat pročita jasno je da se tvrdnja o metastazama čak i u najekstenzivnijem mogućem tumačenju ne odnosi na hrvatske branitelje, nego na nepropitivanje mitova iz faze stvaranja države, nekažnjavanje ratnog profiterstva te trend da broj branitelja iz godine u godinu raste. Netko bi se mogao zapitati zašto su oni koji su se borili za rušenje komunističkog jednoumlja protiv toga da se propituju nacionalni mitovi, što je njima koji su krvarili za slobodu države sporno u pozivu da se jače kažnjavaju oni koji su za to vrijeme profitirali i zbog čega nije baš u njihovu interesu da se razdvoje pravi od lažnih branitelja? Taj netko bi, dakako, bio naivan.

Jer - danas kao i nekoć - smisao društvenog sustava u kojem živimo nije u tome da se unapređuje, mijenja, transformira i napreduje, nego da očuva status quo i pozicije elita koje njime upravljaju. Milan Bandić (i javni novac kojim raspolaže) njegov je integralni dio, pa ih i u trenutku posrtanja valja sačuvati. Dalija Orešković i svi ostali koji pozivaju na njegovu transformaciju opasna su pojava koju u začetku treba zaustaviti. Slogan je tako revidiran: Spasi druga, stvori državu, uništi društvo, osudi pojavu...

Izdvajamo