S mišljenjem Vijeća za prošlost u rukama, Vlada je nakon godinu dana čekanja na potpuno istome mjestu na kojem je bila i lani, kada se suočila s činjenicom da je u Jasenovcu osvanula spomen-ploča za poginule branitelje HOS-a s ustaškim pozdravom “Za dom spremni”. Vlada se mora odrediti prema fašizmu i upotrebi njegovih simbola.
Zašto se stav Vijeća ne može smatrati rješenjem?
Zato što se radi o problemu koji zahtijeva političku odluku. Posrijedi je pitanje odnosa prema fašizmu s jedne, i antifašizmu s druge strane, a prema tim pitanjima ne može se za račun Vlade odrediti nikakva komisija, ma koliko kompetentni ljudi bili u njezinom sastavu. To mora učiniti Andrej Plenković - najprije kao predsjednik HDZ-a, iz čega će biti jasan politički stav stranke, a onda kao predsjednik Vlade koja će u skladu s politikom HDZ-a napisati zakonski prijedlog i poslati ga u proceduru.
Mogu li se zaključci Vijeća za prošlost pretočiti u zakonski tekst?
Premda je Vijeće učinilo i više nego što se od njega moglo očekivati zato što je bilo sastavljeno od ljudi dijametralno suprotnih stavova i vrijednosti, njihovi se zaključci ne mogu “ozakoniti”. Kompromisno rješenje prema kojemu se fašistički simboli i petokraka ne bi izjednačili, ali bi se zato u pojedinim situacijama ustaškim pozdravima i simbolima gledalo kroz prste, ne može proći. Nemoguće je negativno se odrediti prema fašizmu i zabraniti njihove simbole, a onda raditi iznimke.
Kako tretirati HOS-ovce koji su se kao dragovoljci Domovinskog rata pozdravljali sa “Za dom spremni”, ali im isticanje toga pozdrava nije značilo prizivanje NDH?
Zakonski kao i sve druge. Ako se fašistički simboli zabranjuju, onda se jednako zabranjuju Petru i Janku. Bivši HOS-ovci nisu budale koje to ne bi mogle shvatiti. A ako će trebati vrednovati značenje koje im je “Za dom spremni” imao u Domovinskom ratu, to će činiti sud prilikom ocjene olakotnih okolnosti.