Propali pokušaj Europskog vijeća za davanje zelenog svjetla za otvaranje pristupnih pregovora s Makedonijom i Albanijom doista je velika greška, pa i povijesna greška, kako su je nazvali predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk i predsjednik Komisije Jeane-Claude Juncker, kao i većina drugih lidera EU. Ali to nije nikakvo iznenađenje i nipošto nije prvi put. Treba podsjetiti da je Makedonija i prije bila ispunila sve uvjete, imala za to potvrdu Europske komisije, pa i preporuku za otvaranje pregovora, ali ta odluka nije uspjela doći ni na dnevni red u Vijeću zbog grčke blokade.
I sada kada je riješen spor s Grčkom, država promijenila i ime, nema više blokade Atene, no pozitivnu odluku je spriječila Francuska. U slučaju Albanije, drugog kandidata koji je isti dan čekao odluku, protiv su osim Francuske bile još i Nizozemska i Danska. Da potvrda Komisije ne znači nužno da je put otvoren, naučili smo i iz hrvatskog iskustva kada je otvaranje nekoliko pregovaračkih poglavlja blokirala Slovenija.
Možda je Macron u četvrtak navečer pomislio da, ako su mogle Grčka i Slovenija toliko blokirati, zašto to ne bi mogla jedna velika Francuska.
Premda nije prvi put da je kandidatima zadan ovako težak udarac, da je EU prekršila svoje obećanje, situacija je ovaj put ozbiljnija. I teško je vjerovati da Macron i Francuska imaju doista nešto posebno protiv Albanaca i Makedonaca. Radi se tu o ozbiljnijim problemima s budućim proširenjem Europske unije. I tu Macron, ako se gleda šira slika, vjerojatno nije sam. Iako je većina lidera htjela odluku o otvaranju pregovora s dvjema državama kandidatima, prilični broj njih dugoročno ne računa na proširenje EU, ali se ne usudi u ovom trenutku to javno reći.
Tu je svakako Njemačka koja je osjetljivija od Francuske oko pitanja stabilnosti regije, ali koja isto tako koči napredak kandidata kada god je to moguće bez neke velike drame. Zato je teško vjerovati da se njemačka kancelarka Angela Merkel doista žestoko borila i pokušala uvjeriti Macrona da podrži odluku. Vrijeme će pokazati imaju li Berlin i Pariz neku igru oko budućeg proširenja. Već se u kuloarima govori da pripremaju neku alternativu proširenja u vidu privilegiranog partnerstva koje ne bi značilo i formalno punopravno članstvo.
Ono što Francuska spominje kao razlog protivljenja je gotovo smiješno. Traže promjenu metodologije kako bi proces postao postupan, povratan i stroži. Predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković, bez sumnje najiskusniji među liderima država EU oko procesa proširenja, je strpljivo, na tri jezika, objašnjavao u Bruxellesu novinarima kako je proces ionako promijenjen metodološki i postao ne jednostavniji, nego teži. Objasnio je da je Hrvatskoj trebalo 2096 dana za otvaranje i zatvaranje pregovora, a da je Srbija za to vrijeme otvorila samo 17 od 35 poglavlja te zatvorila privremeno samo tri.
Tu je posebno važna riječ “privremeno” jer se poglavlja mogu ponovno otvoriti i nakon što su “privremeno” zatvorena. Dakle, Francuska traži nešto što već postoji kao mogućnost. Predsjednik Macron je u pokušaju da opravda protivljenje odluke o Albaniji rekao kako je bila greška što je toj državi liberaliziran vizni režim prije otvaranja pristupnih pregovora. A svim državama su vize ukinute prije početka pristupnih pregovora, zapravo i prije statusa kandidata. Štoviše, vize su ukinute i Ukrajini, Gruziji i Moldaviji kojima nije ni ponuđena nekakva “perspektiva EU” kao državama zapadnog Balkana.
I, na kraju, argument Macrona da se EU treba reformirati prije nego što se proširuje dalje. EU se od svog osnutka stalno reformira jer se svijet mijenja pa se i EU mora mijenjati. Čak i da je usvojena pozitivna odluka o otvaranju pregovora s Makedonijom i Albanijom te države ne bi ušle u EU sljedećih deset do petnaest godina.
Do tada bi se EU nekoliko puta reformirala. Na kraju je Macron ponosno rekao kako je na Europskom vijeću spriječio “tiraniju većine” i nije se dao. On potvrđuje da su se sada liberali odlučiti preuzeti, barem oko proširenja EU, ulogu populista jer su protiv uglavnom države gdje su liberali na vlasti, prije svih Francuska i Nizozemska. Ili možda Macron ima na umu neku reformu EU koja bi značila da samo Francuska ima pravo veta. Neku vrstu “nuklearnog glasa” kao u Vijeću sigurnosti jer će nakon Brexita Francuska ostati jedina nuklearna sila u EU.
U pravu je premijer Plenković koji podsjeća na to da je važno bilo to što je Hrvatska prije sedam godina ušla u EU jer se od tada mnogo toga promijenilo oko proširenja. No, ovakvo ponašanje Francuske već sada na neki način minira pokušaje Hrvatske da tijekom svoga predsjedavanja oživi proces proširenja. Treba pripaziti da na 20. godišnjicu Zagrebačkog summita, kada bude novi Zagrebački summit EU s državama zapadnog Balkana, umjesto da oživi proširenje, ne bude suprotno - pokopa proširenje.