POBJEDNICI I GUBITNICI

TRENUTAK ISTINE U HDZ-u Uskoro ćemo doznati odgovore na dva ključna pitanja koja bi mogla odrediti budućnost vladajuće stranke

    AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 20.04.2019. u 12:30

Zagreb, 250616. Pantovcak.
Svecani prijem u prigodi obiljezavanja Dana drzavnosti Republike Hrvatske u Uredu predsjednice Republike Hrvatske.
Na fotografiji: Milijan Brkic i Andrej Plenkovic.
Foto: / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Andrej Plenković, u pozadini Milijan Brkić

Politički nerazriješena situacija oko formalno i dalje drugog čovjeka HDZ-a Milijana Brkića toj stranci ne olakšava posao u kampanji za europske izbore. Premda je HDZ zadnjih godina zapravo rezultatski imun na sukob Plenkovića i Brkića, odnosno taj interni obračun nije se dosad presudno odražavao na rejting stranke, ipak je sada stvar nešto ozbiljnija jer se, eto, približavaju prvi pravi izbori u ne do kraja složnom HDZ-u.

Dugo se predviđalo kako bi Plenkovićeva struktura u HDZ-u obračun s Brkićem lako mogla režirati, tempirati, prirediti baš uoči izbora za Europski parlament, i to kao nekakav premijerov trofej u borbi za puno ovladavanje HDZ-om, u kojoj mu se uvijek upravo Brkić predbacivao kao najveći rival i najteži zalogaj.

U međuvremenu, dosta se raspravljalo i o stvarnoj razini Brkićeva utjecaja u HDZ-u nakon svih tih političkih ožiljaka. Skupilo se, napose u općoj javnosti, mnogo više onih koji danas smatraju kako je Brkićev položaj u HDZ-u i te kako precijenjen, kako njegova politička snaga nije ni približna nekadašnjoj te da njegov eventualni odlazak iz HDZ-a ne bi izazvao baš nikakvu eksploziju. Ukratko, da je taj “plenkovićevski”, maratonski lov na vlastitog zamjenika dao željene rezultate: da se protivnik iscrpio, povukao u pozadinu, da mu je značajan broj stranačkih pristaša već oportunistički okrenuo leđa i pregrupirao se (ne nužno uz Plenkovića) te da je on (Brkić) egzistencijalno prisiljen posvetiti se i baviti sasvim drugim stvarima, a ne primarno političkom kombinatorikom, što mu je donedavno solidno polazilo za rukom.

Drugi čovjek HDZ-a, kojega se, valja i to primijetiti, njegova stranka ni u jednoj izjavi nekog HDZ-ova dužnosnika još nije distancirala, a kamoli odrekla, taj čovjek sigurno ovih dana ne izgleda niti kao sjena nekadašnjeg Brkića, onog koji je spretno gradio najčudnovatije saveze za pobjede najneobičnijih HDZ-ovih kandidata s malim startnim šansama.

Nekoć svemogući taktičar cijelog jednog nadstranačkog establišmenta danas nema veze ni s HDZ-ovom listom za Europski parlament ni s izbornom kampanjom niti se čini kao da HDZ s njim ozbiljno računa u budućnosti.

Čak i procesi na uvjetno rečeno suverenističkoj sceni idu na mlin onima koji sude kako je definitivno došao kraj Brkićeve ere. U svakoj arhitekturi desnice, naime, očekivalo bi se upravo Brkića kao nezaobilaznog statičara; u idealnim uvjetima on bi bio makar i nečujni kum udružene desne alternative, takve koja postoji kao vanjski osigurač HDZ-u i kao alat za unutarnju disciplinu. No, desnica uoči ovih izbora naprotiv izgleda kao da se više nikad neće oporaviti. Brkić očito ovaj put nije uspio, ili nije htio, ili se nije usudio raditi na napuhavanju te scene pa se na prvu čini da Plenkovićev HDZ ima dobru priliku da na izborima u svibnju natkrije sav taj desni prostor, čak bez obzira na to što Plenkovićev tim nije onaj s kojim bi se lako srodilo desno izborno biće, da ga tako nazovemo, s malo ironije.

Uostalom, ankete koje se objavljuju i dalje govore o HDZ-u iznad razine 30 posto, SDP-u s desetak posto manje i svima ostalima koji ozbiljno zaostaju.

Svejedno, ne treba sasvim isključiti mogućnost da akutna kriza s Brkićem ponešto zakomplicira situaciju za Plenkovića u ovih nekoliko tjedana koji predstoje. Prvo, pitanje je u kojoj mjeri Plenković i HDZ uopće mogu uvjerljivo i efektno zbaciti sa sebe vlastiti dio odgovornosti u Brkićevu slučaju, kad se zna da se radi o čovjeku s najmanje desetljetnim stažem u središtu moći i utjecaja. Valja očekivati da će opozicija sigurno koristiti upravo Brkićevu situaciju kao argument protiv HDZ-a i premijera, naime, da neće nimalo pomagati Plenkoviću da prinese javnosti Brkićevu žrtvu kao dokaz nekog novog HDZ-a. Drugo, ako je Brkić procijenio da je ovo taj kritični trenutak za njega, u osobnom i političkom smislu; ako on upravo osjeća, da se malo poslužimo jezikom ministra Krstičevića, finalnu ugrozu, pa hoće li možda pokušati u zadnji čas napraviti još nešto za sebe?

Malo je dana ostalo do trenutka kad ćemo saznati što je zapravo istina u vezi s političkim položajem drugog čovjeka HDZ-a Milijana Brkića. To su sad ti odlučujući tjedni. U ovom pravosudnom dijelu stvar može, kao što dobro znamo iz prakse, potrajati godinama i ne završiti nikako. Politički pak, čekaju nas, i to vrlo skoro, dva neizbježna odgovora: prvo, hoće li se Plenković i formalno otarasiti Brkića uoči europskih izbora i uložiti to kao “kvisko” u lovu na birače izvan HDZ-ova tradicionalnog kruga i drugo, hoće li Brkić - ostao u HDZ-u ili bio sa strane - preko možda i dalje privrženog dijela članstva uspjeti pokvariti Plenkovićev rezultat na tim izborima?

Ako pak uoči europskih izbora izostane Plenkovićeva politička reakcija na optužbe protiv Brkića, ako se nedoumica oko Brkićeve stranačke pozicije produlji i na razdoblje nakon izbora, a posebno još ako bude bitnih razloga za HDZ-ovo nezadovoljstvo rezultatima, dakle bude li podbačaja, e tad bi se tek mogao rasplamsati pravi sukob u HDZ-u. Rat koji je dugo zatomljivan i u kojemu bi se i Plenkoviću i Brkiću mogle otvoriti mnoge nove fronte i ispriječiti brojni izazivači.

S druge strane, uspješan dovršetak Plenkovićeve bitke s Brkićem i njegova neosporiva pobjeda na izborima EU, procese u HDZ-u umirila bi (po mnogima i umrtvila) vjerojatno na još barem nekoliko godina.

Izdvajamo