IZA KULISA

Trump je potpuno izgubio kompas u Siriji

With a portrait of former U.S. President Andrew Jackson hanging in the background, U.S. President Donald Trump speaks as he awards the Presidential Medal of Freedom to former Attorney General Edwin Meese in the Oval Office of the White House in Washington, October 8, 2019. REUTERS/Leah Millis
Leah Millis / REUTERS

Donald Trump

 

Odluke u Bijeloj kući donose se bez ikakvih jasnih kriterija, po čistom hiru predsjednika Donalda Trumpa, bez obzira na njihove moguće posljedice po američke interese. Trump je donedavno još ipak slušao svoje savjetnike kako bi izbjegao najgore moguće posljedice - poput odustajanja od zračnih napada na Iran nakon rušenja američkog drona - no kako sve više savjetnika napušta Bijelu kuću i dolaze novi koji su još više spremni povlađivati predsjedniku, Trump potpuno gubi kompas. Pritisak istrage u Kongresu koja bi mogla rezultirati procesom opoziva samo ga čini još više nervoznim i impulzivnim.

Trump je tako donio odluku o povlačenju američkih snaga iz Sirije nakon telefonskog razgovora s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom, koji želi odriješene ruke kako bi s granice s Turskom potjerao kurdske borce, donedavno najodanije saveznike Washingtona u Siriji.

Ovaj su potez na nož dočekali i najodaniji Trumpovi saveznici, čak i FOX News, jer je Trump prešao opasnu granicu - poslao je poruku da je Amerika nepouzdan saveznik. Iako republikanci žele imati svojeg predsjednika u Bijeloj kući, podržavaju njegove konzervativne stavove, oko jedne stvari nisu spremni raditi kompromise - američkog utjecaja kao relevantne sile u svijetu i ugleda kao vjernog saveznika svojim međunarodnim partnerima.

Da je povukao pogrešan potez, shvatio je i sam Trump, no tek kada se suočio s napadima uglednih republikanskih senatora, o čijoj mu podršci u procesu opoziva ovisi hoće li ostati predsjednik. Preko svog omiljenog Twittera počeo je slati kontradiktorne poruke iz kojih nije jasno što će točno učiniti, no američki vojnici već su započeli povlačenje.

Na kraju je obećao da će Kurdima i dalje slati novac i oružje, no prisutnost američkih vojnika pored njih bila im je garancija da ih se Turska neće usuditi napasti. Konačna odluka može se svesti na “pustit ću svoje turske saveznike da napadnu moje kurdske saveznike, no naoružat ću Kurde da se bolje brane od Turaka”.

Krasna je to poruka svim budućim skupinama kojima bi Amerika mogla ponuditi savezništvo protiv vojno nadmoćnijih protivnika.

Izdvajamo