Mala i pomalo derutna barokna crkva Sv. Jurja u Sovinjaku rijetko se koristi za druge osim za crkvene svrhe. Nedjeljom se održava misa, tu i tamo poneko krštenje i rijetka svadba. Nije ni čudo jer samo mjesto broji jedva tridesetak stanovnika a župa možda par stotina. Mladi parovi su skloniji većoj i raskošnijoj crkvi u obližnjem Buzetu.
Ali nedavne ljetne večeri crkva Sv. Jurja otvorila je vrata publici koja je došla na koncert, prvi ovakve vrste. Naime na programu je bila renesansna i ranobarokna glazba nekoliko kompozitora, od C. Monteverdija i G. Frescobaldija do J. H. Kapsbergera i G. Caccinija, i to u izvedbi mezzosopranistice i solistice u sakralnim djelima Lore Pavletić i uz pratnju lutnje Emilia Bezzija. Koncert u prepunoj crkvi, koja se pokazala kao izvrstan ambijent za ovu vrstu glazbe, trajao je oko sat vremena.
Snažan glas izražajne kolorature i nježno prebiranje lutnje osvojili su prostor, ispunili ga i odjednom se činilo kao da oduvijek pripadaju ovom nekada srednjovjekovnom utvrđenom gradiću u kojem je te večeri ovo bio središnji događaj. U tih sat vremena pedesetak prisutnih se našlo u jednom sasvim drugom svijetu, daleko od šlagera i narodnjaka, od lokalnih harmonikaša i pjevača, a dvoje izvođača nagradio je oduševljeni aplauz.
U Istri se održavaju brojni koncerti i kazališne predstave, razni festivali, od tartufa do vina i ulja i svakojake druge fešte. Gradići se dovijaju kako bi privukli što više turista od kojih žive, pa su im i manifestacije takve, prilagođene širem ukusu s izuzetkom Brijuna i pulske Arene. No osim Motovunskog filmskog festivala i Grožnjanskih muzičkih radionica koja održava koncerte, sve se glavne manifestacije odvijaju uglavnom uz more. A Sovinjak je u dubokoj unutrašnjosti Istre, ovdje turisti ne prolaze i ne zastaju usput jer lokalna cesta za Pazin ne vodi ni prema moru niti značajnom turističkom središtu.
Na putu se doduše, na prekrasnom položaju nalazi također srednjovjekovni Draguć gdje se nalazi crkva s freskama iz 13. st. i kapelica s freskama iz 16. stoljeća, no njega rijetki posjećuju. Turisti ovamo obično svraćaju samo kad na obali pada kiša. Zato je koncert te srijede, osim po programu, bio još posebniji zbog posjetitelja od kojih su dobar dio bili iz obližnjih gradova, iz Buzeta, Rijeke, Trsta, ali i stranci koji su se tu ili zatekli kao turisti ili su došli baš zbog samog koncerta. Nastavili su se družiti u vrtu konobe Santa Terra preko puta crkve (kako i treba biti!) uz čašu vina koja ulazi u cijenu ulaznice. Osjetilo se uzbuđenje, jer ipak se ovdje s koncertom dogodilo nešto novo.
Ovo je naime bio treći koncert u nizu od četiri koje je ovog ljeta prvi put organizirala pjevačica Lora Pavletić iz Buzeta. Zašto baš ova glazba postaje jasno ako znamo da ona upravo završava solo pjevanje na konzervatoriju “Giuseppe Tartini” u Trstu gdje je i članica crkvenog zbora, pa je program napravila prema svom ukusu. Iza sebe ima i brojne nastupe po Italiji, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj... Osim što pjeva, Lora i dirigira i organizira nastupe, što se pokazalo ključnima za koncerte u Sovinjaku.
Prvi je bio nastup nagrađene ženske vokalne grupe Ad Libitum iz Brtonigle kojem je ona dirigentica - dijelom u obližnjoj kapelici Sv. Roka, a dijelom na prostoru pored crkve, gdje publika, osim u glazbi, može uživati i u pogledu na zelene brežuljke i klisure Ćićarije. Drugi je bio nastup afirmiranog sastava Techno Vikings, kvarteta saksofonista i udaraljki popraćen ovdje još neviđenim svjetlosnim efektima u vrtu konobe. Završni nastup No concept jazz dua tek će uslijediti.
Ali kako je uopće došlo do ovih koncerata, do Monteverdija u Sovinjaku? Priča počinje od konobe koju je ovog proljeća uzela u zakup s mamom. Poduzetna se Lora dosjetila da spoji dva užitka, onaj u glazbi s onim u hrani. Za hranu je zadužila mamu, a ona se bacila na organizaciju koncerata kojima je željela ilustrirati različite muzičke stilove i povijesna razdoblja. Ciklus je nazvala “Put prijateljstva” jer ga je mogla realizirati samo uz pomoć brojnih poznanstava iz glazbenog svijeta i prijatelja. Naime, osim par lokalnih poduzetnika koji su je financijski poduprli, ni jedna kulturna institucija nije sudjelovala u organizaciji.
Znajući kako je mukotrpno namaknuti sredstva od njih i dočekati ih, čak i ako ih odobre, Lora je krenula obrnutim putem, od svojih poznanstava, sredstava, muzičkog ukusa i svog pjevanja. I naišla na oduševljenu publiku. No njena ambicija seže i dalje. Nedavno je okupila talijanske psihologe koje zanima melotea ili muzikoterapija udaraljkama i plesom. I misli tako nastaviti. Ideja i energije joj ne manjka, a za potporu kulturnih institucija tek se treba izboriti. Ali već je pokazala da je moguće ostvariti nešto različito, da je dovoljna jedna osoba i jedna ideja da uspavano mjesto pretvori u glazbenu pozornicu za publiku drugačijeg glazbenog ukusa.