Kada Vesna Pusić i Gordan Jandroković o istoj stvari daju gotovo identičnu izjavu, kao ovih dana da Srbi u Hrvatskoj mogu tražiti što god hoće, ali je na Vladi hoće li im to dati ili ne, potpuno je jasno da je tema krajnje eksplozivna. I prije nego što je jedan od trinaest prijedloga s treće velike skupštine Srpskog narodnog vijeća ‘doputovao’ do Markovog trga, a riječ je o zahtjevu za manjinsku samoupravu kroz zajedničko vijeće općina, nema uopće dileme što će odlučiti Andrej Plenković i njegovi ministri. Jednostavno, prijedlog neće biti prihvaćen, što uostalom sugeriraju i ‘desni’ Jandroković i ‘lijeva’ Pusić.
Zahtjev Srba za formiranje vijeća općina nije od jučer, javio se i prije osam godina u vrijeme vlade Jadranke Kosor i gotovo da je tada prošao. Spriječila je to u posljednji čas amandmanom baš Vesna Pusić, uz obrazloženje da nije potrebna nova teritorijalna jedinica koju bi Hrvatska u tom slučaju dobila. Na kraju su Pusić podržali i SDP i HDZ.
Ovaj put prijedlog dolazi u drukčijim okolnostima, kada Hrvati i Srbi, pa tako i Srbi iz Hrvatske, žele zatvoriti staru knjigu nesporazuma i otvoriti novu, koja bi značila i neki novi početak u odnosima dva naroda. Istovremeno, Milorad Pupovac, lider Srba u Hrvatskoj, podržava desnu, konzervativnu Vladu premijera Plenkovića, a ponekad se činilo da je i njen čvrst stup kada su događaji prijetili destabilizaciji sadašnje ekipe s Markova trga. Jedan od razloga zašto su tri srpska glasa u Saboru tako zdušno podržavala Vladu jest i taj što je Pupovac silno želio da dođe do susreta hrvatskog i srpskog vodstva, kako bi se napokon krenulo na put normalizacije.
Ni takva inicijativa nije od jučer, još je Tomislav Karamarko imao planove naći se sa Aleksandrom Vučićem i postati veliki mirotvorac, ali je tvrda retorika s jedne i druge stane samo još pogoršala, a ne poboljšala odnose. Osjetili su to i Srbi u Hrvatskoj, kada gotovo ništa od potpisanog u Subotici od strane predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i tadašnjeg srpskog premijera Vučića nije učinjeno s hrvatske strane, dok su Srbi realizirali mnogo od onoga što su obećali. U takvim okolnostima, kada su se skidale ćirilične ploče i postavljala ploča na kojoj je pisalo “Za dom spremni” u Jasenovcu, a sam Pupovac doživio napad na ulici, bilo je gotovo nezamislivo lansirati teza o manjinskog samoupravi. To je srpska zajednica dobro znala, a očito je ocijenjeno da je sada trenutak.
Činjenica je da se posljednjih dana mnogo toga dogodilo što pridonosi poboljšanju hrvatsko-srpskih odnosa. Vučić je otišao iz Zagreba ispraćen u dvorani “Lisinski” ovacijama Srba u Hrvatskoj, koji su istim žarom pozdravili i ‘svoju predsjednicu’, a uskoro u Beograd putuje ministar Dražen Bošnjaković kako bi se na led stavio sporni srpski zakon o univerzalnoj nadležnosti. Srbi najavljuju da će dati na uvid svu dokumentaciju koja bi rasvijetlila sudbina nestalih, a uskoro slijedi i završni dio velikog povratka otuđenih umjetnina Hrvatskoj. Premijer Plenković obećao je da će za mandata njegove Vlade sela sa srpskom većinom dobiti struju i vodu, pa je očito da će i mnogo od onoga što je zatraženo od strane SNV-a biti realizirano.
Sve osim samouprave. Još jedna teritorijalna jedinica, pa kako god se zvala i što god bi joj trebao biti cilj, Hrvatska u ovom trenutku naprosto ne može podnijeti i politički, ali ni bilo kako drukčije. Ionako je previše teritorijalne podijeljenosti, a zajedničko vijeće općina Srba u Hrvatskoj ne bi dalo nikakve rezultate. Hrvatska je ionako osigurala Srbima u Hrvatskoj da se njihov glas čuje kroz Sabor, gdje imaju tri zagarantirana predstavnika, a Hrvati u Srbiji tek trebaju ostvariti pravo da jedan njihov predstavnik stalno uđe u Narodnu skupštinu. Desni politički korpus u Hrvatskoj tražio je da se to pravo Srbima ukine, ali se ni o tome u ovom trenutku ne razmišlja.
Probleme srpske zajednice u Hrvatskoj treba rješavati drukčije, a ne zatvaranjem u teritorijalna geta. Jer, nema spora da se treba naći rješenje i za dvojezičnost i za škole, obnovu kulturne baštine, veću zastupljenost Srba u državnoj upravi. Milorad Pupovac kao realni političar s gotovo najdužim stažem u Saboru sigurno je svjestan da se svi zahtjevi srpske zajednice ne mogu realizirati preko noći. Sigurno je i to da neće ucjenjivati Vladu ako neki od prijedloga ne prođe, pa i ovaj o vijeću općina, jer i sam zna koliko je napora trebalo uložiti da se krene na put normalizacije kojem danas svjedočimo. Maksimalistički zahtjevi s bilo koje strane jednostavno nisu dobri, jer mogu poništiti sve one pozitivne efekte sadašnjih dogovora.
Hrvati i Srbi zaista moraju početi graditi bolje odnose, a oni prema Srbima u Hrvatskoj bit će lakmus papir za Srbiju. Kao što će za Hrvatsku to biti odnos prema hrvatskoj zajednici i eliminiranje nepristojne retorike koja se u zadnje vrijeme čula od strane nekih visokih srpskih dužnosnika, poput famoznog Vulina. Dug je još put do susjedskih odnosa koji se mogu nazvati prijateljskim, pa je zato potrebno i mnogo političkog realizma da se sve ne pokvari na samom (novom) početku.