Mnogo je primjera koji slikovito prikazuju apsurdnost hrvatske pronatalitetne politike - ako ona uopće postoji - no jedan od zabavnijih svakako je onaj koji mi je prije nekoliko dana dojavio jedan čitatelj Škrtice.
Ime i prezime su nevažni, dovoljno je znati da čovjek ima jednostavnu računicu kojom mi dokazuje da mu je za ostvarivanje prava koja bi trebala biti dio pronatalitetne politike najbolje - razvesti se.
“Ma, kako to mislite, razvesti se?”, začuđeno ga pitam, a on se smije pa započinje svoju životnu ispovijest.
Proći će tako nekoliko mjeseci prije nego što će moj sugovornik i njegova supruga dobiti svoje sedmo dijete.
Trenutačno ih u stanu, dakle, živi osmero, uskoro će stići i deveti član obitelji, a Hrvatska im je, među rijetkim demografskim mjerama, osmislila dvije vrste dodatka - dječji doplatak te pronatalitetni dodatak. Ovaj prvi, čiji su korisnici postali tek prije nekoliko mjeseci, s obzirom na to da su i supruga i moj sugovornik visinom primanja premašivali imovinski cenzus, iznosi im 200 kuna po djetetu, što za trenutačnih šestero djece pretpostavlja iznos od 1200 kuna mjesečno.
U trenutku kad im stigne sedmo dijete visina doplatka povećat će se za novih 200 kuna i iznositi mjesečno 1400 kuna, no najzabavniji dio, upozorava me moj sugovornik, počinje kod priče o isplati pronatalitetnog dodatka. On se u Hrvatskoj, u iznosu od 500 kuna po djetetu, isplaćuje isključivo onim osobama koje primaju i dječji doplatak, i to isključivo i bez iznimke samo za treće i četvrto dijete.
“Dakle, ukupan iznos naših mjesečnih naknada, kao dio stimulativnih demografskih mjera, sa 500 kuna pronatalitetnog dodatka za treće i četvrto dijete iznosi 2200 kuna, dok će se dolaskom našeg sedmog djeteta taj iznos popeti na 2400 kuna. Pritom je posve nejasno zašto država pronatalitetnom mjerom obuhvaća treće i četvrto, ali ne i peto, šesto, sedmo ili osmo dijete... Oni nisu dio pronatalitetne politike?”, žali se moj sugovornik pa pojašnjava kako je sa suprugom osmislio zanimljivu računicu.
Kad bi se, eksperimenta radi, njih dvoje odlučili razvesti i među sobom razdijeliti djecu, iznosi mjesečnih dodataka za sedmero djece najednom bi se sa 2400 povisili na 2900 kuna, što, prema mišljenju mojeg čitatelja, najbolje dokazuje besmisao domaćih demografskih mjera. Mene zanima kako je došao do ove računice pa mi pojašnjava: ako bi, u slučaju razvoda, njegova supruga na sebe preuzela brigu o četvero, a on o troje djece, supruga bi, uz dječji doplatak, imala pravo dobiti pronatalitetni dodatak od tisuću kuna za treće i četvrto dijete, a on bi za treće dijete o kojem skrbi imao pravo na još 500 kuna dodatka. Dobivali bi, dakle, 1500 umjesto 1000 kuna pronatalitetne naknade, ali bi domaća statistika bila podebljana jednim razvodom više, što je žrtva koja bi im se itekako isplatila.
Neće se, naravno, moji sugovornici razvesti, ali su me nagnali da se raspitam o ideji koja stoji iza pronatalitetnog dodatka, mjere koja je nastala negdje u mandatu HDZ-ove ministrice i bivše premijerke Jadranke Kosor. Kako pojašnjavaju u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, pronatalitetni dodatak ne ostvaruje se na temelju broja rođene djece, nego na temelju utvrđene činjenice o broju djece za koje korisnik koristi dječji doplatak, s obzirom na to da je on preduvjet za isplatu pronatalitetnog dodatka. “U tom smislu pronatalitetni dodatak za treće i četvrto dijete korisnika doplatka, među ostalim, potpomaže uzdržavanje i odgoj djece kod manje imućnog dijela stanovništva, ne umanjujući time važnost i vrijednost djece iz obitelji koje se mogu samostalno uzdržavati. Prema demografskim istraživanjima, potencijal za veći broj predstavlja razlika između planiranog i rođenog broja djece u obitelji.
U Hrvatskoj najveći broj obitelji upravo želi troje i četvero djece, a ima dvoje ili troje. U demografskoj teoriji totalna stopa fertiliteta od 2,1 djeteta predstavlja broj djece za jednostavnu reprodukciju, a iznad toga proširenu. Stoga, unutar pronatalitetnog dodatka za kritično treće i četvrto dijete postoji argument demografskih istraživanja. Ekonomski rečeno, postoji skrivena potražnja za djecom”, stoji u odgovoru nadležnom ministarstvu. Jednostavnije, pronatalitetni dodatak svrhovit je kako bi i roditelje slabijeg imovinskog stanja potaknuo da se odluče na željeni, optimalan broj djece, a tu se granica podvlači na četvrtom djetetu. Sve iznad toga, valjda, više nije u interesu države. Osim ako se razvedu, u čemu čak i činovnici vide koristi.
Imate pitanje za Veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.