Poduzeo sam u posljednje vrijeme eksperiment - što rjeđe gledam televizijski program. Štoviše, ne gledam ga uopće, osim onoliko koliko ipak moram. Takav odmak dobrodošao je jer kritičar se ne smije previše približiti predmetu proučavanja te se s njime, sročimo to tako, nepotrebno sroditi.
S druge strane, kritičar se ne bi smio dati uvući ni u zamku vlastitoga ega, pogoniti se taštinom, a upravo je ovakav odmak ljekovit. Naime, suzbija i antipatiju naspram predmeta proučavanja te dopušta kritičaru da iskreno zadrži poziciju začuđena promatrača, zanimljivu i čitatelju i produktivnu za gradnju stila.
Pisao sam dosad uglavnom o stvarnosnim natjecateljskim emisijama kad bi započele novu sezonu i rijetko bih kad ispratio koju tekstom i kasnije. U iznimke ide “Život na vagi”, koji me trajno fascinira svojim bizarnim očajem, svojim neurotičnim kandidatima, koji kao da predstavljaju nekakve uvećane verzije ostalih građana.
Sve je u nas uvijek isto i banalno. Nedavno sam predstavio u Jutarnjem listu roman mlade spisateljice Mirte Maslać “Junak ili čudovište”, čija je radnja smještena u domaću ludnicu. Duhovito je ispisan, a prikazani luđaci jednako su u svojim manama dosadni kao i takozvani normalni ljudi s druge strane ograde: vole sitne laži, uvijek imaju ispriku za sebe, nikad ne žele preuzeti odgovornost ako baš ne moraju, sve hoće odmah i preko reda, vole tračati, skloni su ulizivanju moćnijima, rado cinkaju “kolege” na koje su ljubomorni doktoru. Ukratko, dnevna rutina njihova ne razlikuje se mnogo od dnevne rutine po kancelarijama kakvog našeg javnog poduzeća.
Tako i ovi ljudi prevelike tjelesne težine zapravo odaju tipičnog građanina Republike Hrvatske: rado vire susjedu u tanjur, slabo se nose s kritikama, ne shvaćaju da promijeniti sebe ne znači promijeniti jednu stvar…
Ovaj tjedan će glumiti vatrogasce. Odnosno ne glumiti, nego pokušavati biti vatrogasci. Ne mogu dokučiti je li to lijepa reklama za ovu tešku profesiju ili naprosto sprdnja s njom.
Naime, vatrogasci često prvi stižu na mjesto prometne nesreće, nagledaju se krvi i naslušaju krikova, svaki dan mogu stradati u dimu ili pri padu, težak je to, herojski posao, o kojem, uostalom, svatko zna mnogo. Ako ništa, pogledao je neku od popularnih TV serija, drama, pa čak i crtića o njima.
Ili je možda poruka - ako si pretio, ne možeš biti heroj. Nijedan poznati superjunak još nije poletio s trbušinom u koju stanu tri nogometne lopte. Eto, jedan od kandidata navodno i jest kandidat za profesionalnog vatrogasca u stvarnom životu. Uzet će ga ako smršavi.
Sad mi se to čini jedinim korisnim zadatkom koji bi ova emisija mogla obaviti u ovoj sezoni svojega emitiranja. Njihov, eto, štićenik već jest dobrovoljni vatrogasac, ne treba mu ništa još da postane da postane heroj, osim da ne ispadne iz ovoga natjecanja.
Jedan profesionalni vatrogasac više i možda kojih stotinu tisuća novih kilograma na njegovim gledateljima - to je to.