VLADIMIR PERIĆ TALENT

BEOGRADSKI UMJETNIK U RIJECI PODIGNUO NEOBIČNO ZDANJE 'Moj neboder sa 160 stanova i 20 katova čeka useljenje prvih stanara - vrabaca i sjenica'

    AUTOR:
    • Romina Peritz

  • OBJAVLJENO:
  • 16.03.2020. u 08:15

Matija Djanješić / CROPIX

Skulptura u eksterijeru, kako je naziva autor,  dio je projekta MMSU “Izvrnuti džep - Umjetničke intervencije u javnom prostoru” koji taj muzej provodi unutar dva programska pravca Rijeka 2020 EPK - Slatko i slano i Doba moći

U Rijeci, gradu čiju vizuru definiraju brojni neboderi, ovih su dana vlastiti neboder dobile i ptice. Smješten unutar kompleksa Dvorane kulture “Joga u svakodnevnom životu” i Dharma hostela, riječki “Neboder za ptice” 11-metarska je konstrukcija od metala i drva sa 160 “ptičjih stanova”.

To je nakon Kožarićeva Stoga sijena nova umjetnička intervencija koju je riječki MMSU predstavio u javnom prostoru, a riječ je o radu, skulpturi u eksterijeru, beogradskog multimedijalnog umjetnika Vladimira Perića Talenta. Svoj riječki rad Talent je osmislio kao “neboder” na 20 katova, u kojem je u pravilnom uzorku raspoređeno po osam zasebnih stanova za ptice.

- U pitanju je umjetnička intervencija koja na ironičan način preispituje različite suvremene koncepte vezane za promjene u urbanom pejzažu i načinu stanovanja, ali preispituje i humanost struktura koje čovjek stvara u različitim socio-kulturnim kontekstima, a rukovođene stalno mijenjajućim pozicijama moći i interesa - objašnjava Talent. Pa iako je riječ o umjetničkoj intervenciji, skulpturi u eksterijeru kako je naziva umjetnik, ona je doista namijenjena pticama.

Talent to naziva dodatnom vrijednošću rada, mogućnošću potencijalne funkcionalnosti same skulpture, u koju će se možda useliti ptice, kojima su, kaže, proporcije elemenata stanova i prilagođene, “a to su vrapčarke, za vrapce, sjenice”.

Matija Djanješić / CROPIX
 

Prvobitni rad

Kako ističe umjetnik, izvedba skulpture kao i njezina lokacija dodaje i druge slojeve tom radu, od postavljanja u industrijskom objektu koji je prenamijenjen u sadašnju funkciju, do involviranja tvornice Vulkan, kako kroz upotrebljeni materijal, tako i kroz učešće njezinih radnika u produkciji skulpture.

“Riječki soliter za ptice”, Talentov je odgovor na poziv MMSU i Slavena Tolja, koji je uživo vidio prvobitni Soliter za ptice izveden u Austriji, još 2003. godine,  u okviru međunarodnog simpozija umjetnika XYZ Kunst aus Holz, posvećenog umjetnosti u drvetu.

Prvobitni soliter urađen je u potpunosti od drveta i adekvatno uklopljen u kontekst tamošnje tvornice Griffner haus koja radi luksuzne objekte za stanovanje od drveta. Funkcionalnost ove skulpture je u usporedbi s Riječkim soliterom dosta izraženija, otkriva Talent. - Tamo su se na proljeće nakon izvedbe već uselili prvi parovi sjenica, a da su i godinama nakon toga tu živjeli i dolazili parovi ptica, uvjerio sam se kad sam posjetio lokaciju nakon 10 godina. U Riječkom soliteru tek ćemo vidjeti ishod i prilagođavanje divljih životinja samoj strukturi i materijalu solitera, koji je uklopljen u nesvakidašnji industrijsko-ekološki koncept okruženja u kojem se nalazi.

Imam potpuno povjerenje u inteligenciju ovih stvorenja da će presuditi odgovara li im ova skulptura za gniježđenje i stanovanje i koliko - kaže Talent čiji je rad dio projekta MMSU “Izvrnuti džep - Umjetničke intervencije u javnom prostoru” koji taj muzej provodi unutar dva programska pravca Rijeka 2020. - Slatko i slano i Doba moći. “Poigravanjem metaforom izvrnutog džepa grebemo po slici Rijeke kao gostoljubive, multikulturalne zajednice, u trenutku kad diljem Europe dolazi do lomova praga tolerancije i gostoprimstva.

Ovogodišnjim programom propitujemo materijalne i emotivne resurse gostoprimstva, a umjetnike, kustose i publiku pozivamo da prijeđu iz pozicije gosta u poziciju domaćina”, ističu u muzeju. Umjetnici koji sudjeluju u ovom programu pozvani su da “preobražavaju i personaliziraju urbane lokalitete, integrirajući umjetnost u rutinu svakodnevice, s ciljem povezivanja napuštene postindustrijske zone sa širom okolicom (Slatko i slano), odnosno senzibilizacije građanstva za mikropovijest grada (Doba moći).

Talentov “Neboder za ptice” na Plumbumu, antiteza je istaknutim riječkim objektima - Vulkanovu neboderu, praznoj staklenoj ljušturi Tower centra te dimnjaku u Vulkanovu naselju, a umjetnik ga je najavio na neobičan i sebi specifičan način: “Gradnja nebodera za ptice ideja je mladog arhitekta koji na tavanu obiteljske kuće pronalazi staru, neiskorištenu kućicu za ptice. Ne vidjevši svrhu ovakve neobičnosti, on zastarjeli koncept prilagođava suvremenom kontekstu u kojem humanizam, empatija ili uvažavanje individualnosti nisu pretjerano značajni pojmovi.

Vrijeme kao materijal

Narativi koji oblikuju sustave stanovanja ljudi, upravljeni profitom ili činjenicom da je važno smjestiti što više ljudi u što manji prostor, bez obzira na adekvatnost takvog stanovanja i kvalitetu života, mladom arhitektu nisu strani. Tako on dolazi na genijalnu ideju gradnje nebodera za ptice, nadajući se da će ovo postati globalna situacija i za stanovanje ptica, a da će sve zasluge, kako slava, tako i novac, otići upravo njemu”.

Kustosica iz MMSU Nataša Šuković ističe da je za Perića karakteristično da koristi vrijeme kao materijal i alat, pa možemo očekivati da će skulptura pod utjecajem oborina i potencijalnog useljavanja ptica mijenjati svoj izgled, što je i produžetak rada. - Perićeva karakteristika je i izazivanje nostalgije, u ovom slučaju za djetinjstvom, jer je većina nas u djetinjstvu gradila kućice za ptice, ali i za vremenom prosperiteta kad su se ljudi masovno doseljavali u Rijeku. Potiče i na odnos prema prošlosti, na uočavanje razlika između tada i sada - smatra kustosica.

Vladimir Perić Talent dobro je znano ime na beogradskoj umjetničkoj sceni. Ovaj 58-godišnji umjetnik studirao je grafiku i fotografiju na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu, a na umjetničkoj se sceni pojavio s instalacijama, objektima i videoradovima još 80-ih godina. Za svoj rad kaže da je pluralistički, a prvih deset godina djelovao je pod pseudonimom Talent pa zatim sljedećih deset u okviru Talent Factory, umjetničke grupe koju je sam osnovao, da bi potom 2006. godine počeo novi projekt koji je zamišljen kao desetogodišnji, ali traje dan-danas, a to je “Muzej djetinjstva”.

Matija Djanješić / CROPIX
 

Muzej djetinjstva

“Uvijek sam radio i stvarao u kulturi otpora prema vladajućim strukturama, što ipak mislim da nikad nije utjecalo na moju prisutnost, kako na domaćoj, tako i na stranoj sceni. Iza sebe imam više od 80 samostalnih izložbi i više od 200 grupnih sudjelovanja, ali tko broji.

Talent posebno izdvaja svoj rad na polju tipografije, fotografije i grafičkog dizajna, koji je okrunjen objavom jednog od njegovih fontova (FeO2 tipografija), u Thames and Hudson enciklopediji grafičkog dizajna 20. stoljeća.”

Ipak, Talent je najširoj publici najpoznatiji po Muzeju djetinjstva, jedinstvenom projektu koji broji više stotina tisuća eksponata koje je skupio tijekom proteklih desetak godina, prvo sam, a potom u suradnji sa sadašnjom suprugom povjesničarkom umjetnosti Milicom Perić s kojom radi osim na Muzeju i na drugim projektima. Muzej djetinjstva, međutim, nema stalan izložbeni prostor, no unatoč tome, kako kaže Talent, aktivno radi, a predmeti se skupljaju svakodnevno.

“Kolekcije, kao i umjetnički radovi nastali u okviru Muzeja, uvelike su spremni da budu u nekoj instituciji stalno otvorenoj za javnost. Ali i dalje čekamo adekvatnu klimu i senzibilitet onih koji donose odluke da jednom ovakvom autorskom konceptu, kombinaciji umjetničke tvorevine i muzeja, daju prostor i podršku za razvoj i za djelovanje u javnosti.”

Trenutačno, kaže nam Talent, gostuju u drugim muzejima i galerijama s pojedinim dijelovima kolekcije, ali pravi značaj, bogat potencijal, kako u sadržaju tako i u raznim pitanjima koje ovaj koncept pokreće, tvrdi umjetnik, mogao bi se vidjeti i razviti tek s jednom stalnom institucijom Muzeja djetinjstva, u okviru kojeg bi mogli nesmetano se baviti istraživanjem, muzejskim i umjetničkim radom.

Zašto Talent? “Zato što sam kao mladi umjetnik bio talentiran pa sam to izabrao za svoj pseudonim za prvih deset godina rada. Nikad on nije zajedno išao s mojim imenom i prezimenom, ali nakon što je to desetogodišnje razdoblje završilo, svi su me već poznavali kao Talenta i po inerciji je to postalo nadimak, koji sada ide i uz Vladimir Perić”.

Izdvajamo