Bura oko prvog poteza ministra kulture Zlatka Hasanbegovića - smjene, razrješenja ili zamjene (prekriži nepotrebno) v. d ravnateljice Hrvatskog povijesnog muzeja Nataše Mataušić ne smiruje se. Hasanbegovićev prethodnik Berislav Šipuš objasnio nam je rašomon koji se dogodio oko tog kontroverznog imenovanja.
“Treba početi ispočetka”, kaže Berislav Šipuš.
“Natječaj za novog ravnatelja Hrvatskog povijesnog muzeja bio je raspisan u 2015. i vođen je sukladno svim zakonskim propisima. Muzejsko, tj. Upravno vijeće, imalo je nekoliko sjednica na kojima su članovi pregledali sve pristigle prijave i programe, diskutirali o kandidatima i njihovim programima.”
Uloga Vijeća
Dalje navodi kako Vijeće može, iako nije obavezno, napisati i svoje mišljenje o kandidatima, eventualno čak i nekoga izdvojiti kao posebno zanimljivog, ali to mišljenje ne obvezuje ministra kulture da povjerenje za mjesto ravnatelja muzeja pruži upravo toj osobi.
“Ministar je autonoman u odlučivanju, ali se svakako konzultira sa svojim pomoćnikom koji vodi taj resor ili dotičnu upravu”, kaže Šipuš i nastavlja kako je sve ove korake Upravno/Muzejsko vijeće HPM-a na vrijeme obavilo i dostavilo izvješće o pristiglim prijavama i kandidatima Ministarstvu kulture.
No, tada dolazi do obrata, koji čitavu priču pretvara u aferu i baca prilično mučnu sliku na ono što se događalo u Ministarstvu kulture u prijelaznom razdoblju između odlaska starog i dolaska novog ministra.
“Svojim sam potpisom 20. siječnja 2016. ovjerio Rješenje kojim sam imenovao dr. sc. Natašu Mataušić za novu ravnateljicu HPM-a, na mandat od četiri godine”, kaže Šipuš.
Iako potpisano, to rješenje, kaže, ne da nikad nije napustilo zgradu Ministarstva kulture i otišlo put Gornjeg grada, već nikad nije dobilo niti svoj službeni urudžbeni broj?!
Naime, odluka ministra o imenovanju Nataše Mataušić nikad nije zavedena u Ministarstvu kulture kao dokument koji je jedan ministar (“a tada sam još uvijek zakonski, pravno i formalno, ministar”) potpisao i uputio na otpremu.
“Zašto je tome tako, i zašto rješenje nikad nije upućeno na adresu na koju je trebalo otići, ne znam i nisam znao da se to dogodilo sve do prije par dana kada sam pročitao da je novi ministar kulture imenovao drugu osobu ravnateljem HPM-a”, čudi se Šipuš.
Dokument zapeo
Kaže i kako slučaj ostavlja na savjesti onih “kolegica i kolega s kojima sam četiri godine radio u Ministarstvu da pokušaju objasniti što se dogodilo i gdje je zapeo dokument”.
“Osobno sam bio spreman preuzeti svaku odgovornost za imenovanje gospođe Mataušić ravnateljicom HPM-a, i siguran sam da nitko iz struke ne bi niti onda, a niti sada, našao stručne ili profesionalne argumente kojima bi osporio taj moj izbor”, kaže bivši ministar kulture.
Prema Šipušu, novi ministar kulture Natašu Mataušić nije smijenio, nego je jednostavno nije izabrao jer dokument nikada nije niti upućen u proceduru nakon potpisivanja.
“Jednostavno rečeno, od tog se dokumenta, koji sam potpisao, može napraviti avion i baciti ga kroz prozor Ministarstva kulture”, kaže Šipuš.
Na pitanje je li došlo do namjerne opstrukcije unutar Ministarstva, odgovara kako to ne može sa sigurnošću tvrditi, “ali da je dokument ‘zapeo’ između Glavnog tajništva, Kadrovske službe i Službe za pravne poslove, više je nego očito”.
“Meni je čak i neugodno pomisliti da su neke osobe taj dokument namjerno zadržale i čekale dolazak novog ministra. Koji je iskoristio situaciju, vidjevši da je dokument s mojim potpisom bezvrijedan i pravno nevažeći”, kaže Šipuš.
Bivši ministar kaže i kako je osobno pregledao sve prijave i sve programe, razgovarao s pomoćnicom ministra Vesnom Jurić Bulatović, koja je u to vrijeme bila zadužena za taj resor i vodila Upravu, i utvrdio da je Nataša Mataušić najbolji kandidat za novog ravnatelja HPM-a.
Ona je, kaže Šipuš, imala odličan program, dugogodišnje iskustvo rada u tom kolektivu, jedna je od autorica projekta budućeg stalnog postava u novom HPM-u, sudjelovala je i sudjeluje aktivno u radu Uprave projekta rekonstrukcije stare zgrade Tvornice duhana Zagreb u novi HPM.
Šipuš kaže kako iz dostupnih izjava Zlatka Hasanbegovića nije utvrdio kako je program rada Nataše Mataušić slabiji od kandidatkinje kojoj je on dao povjerenje.
“To što je odabrana kolegica mlađa, ne znači ništa, u stručnom i profesionalnom pogledu”, ističe.
No, drži da je ovaj izbor, kao što će pokazati i sljedeći koraci kad je u pitanju kadroviranje ravnatelja i upravnih vijeća državnih ustanova, dio “plana i programa rada” gospodina Hasanbegovića, u kojem on sigurno nije usamljen, a koji vodi prema promjeni “nacionalne kulturne paradigme”.
Strateški projekti
“HPM u tom planu može biti čak i ‘strateški državni kulturni projekt’, ali nadam se da će novi ministar kulture vrlo brzo uvidjeti i shvatiti da su isto takvi ‘strateški državni kulturni projekti’ i rad na afirmaciji projekta ‘Kreativne i kulturne industrije’ i rad na međunarodnim projektima prezentacije naše umjetnosti i kulture u inozemstvu, kao i rad na predstavljanju u Hrvatskoj umjetnika i kulture iz drugih zemalja, iz inozemstva (što je s Festivalom Italije u Hrvatskoj u 2016., i Festivalom Hrvatske u Italiji u 2017.?), zatim nastavak rada na izgradnji nove zgrade Hrvatskog državnog arhiva u Kerestincu, rad na poboljšanju Zakona o poticajima za filmsku industriju i podrška projektu izgradnje novog filmskog studija u RH, a tu su još Vojni muzej u Zagrebu, Vojno-pomorski muzej na poluotoku Muzil kod Pule u utvrdi Marije Luise, te Arheoloski park Vučedol i četiri koncertne dvorane u četiri hrvatska grada (koji takve dvorane nemaju!): Split, Zadar, Dubrovnik, Osijek. i još puno, puno toga o čemu se trenutno uopće ne govori”, zaključuje Šipuš.