ŠIROKI RASPON

INDUSTRIJSKI DIZAJN BORISA LJUBIČIĆA Svi logotipi poznatog dizajnera na okupu

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 30.01.2018. u 12:32

Darko Tomaš / CROPIX

 

Među dijelom dizajnerske zajednice provela se rasprava tko je autor znaka za Rukometno prvenstvo netom održano u Hrvatskoj, i što predstavlja taj lik u letu. Nisam uspjela pronaći tko stoji iza znaka, po svojoj je prilici riječ o generičkom oblikovanju. No, zato je opće poznato da je autor koji je 1979. napravio vizualni identitet Mediteranskih igara u Splitu, a koji je nakon toga postao i službeni međunarodni znak te manifestacije - Boris Ljubičić. Ne treba posebno zbrajati, prošla su skoro četiri desetljeća, dizajn se u međuvremenu razvijao, pojavio se i studij, no dizajn koji prati sportske igre je očito - nazadovao, barem sudeći po navedenim primjerima.

 

Iako slikovita, to nije jedina poruka koja prati izložbu “Jednina množine - simbol, znak, logo, brand” Borisa Ljubičića u Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva. Izložba je otvorena u sklopu šireg projekta galerije “Dizajniranje povijesti - Historizacija dizajna” te predstavlja pregled Ljubičićevog rada u području dizajna zaštitnih znakova i logotipa najrazličitijih institucija, tvrtki, manifestacija i proizvoda od kraja šezdesetih do danas.

Boris Ljubičić plodan je autor, ta njegova velika produktivnost ponekad mu zna ići i na štetu, no ova će nas izložba, na kojoj su pokazani neki od njegovih najvažnijih radova na navedenu temu, ponovno podsjetiti na činjenicu koliko je izniman dizajner i koliko je važan za povijest dizajna na ovim prostorima. Tim više što je riječ o zahtjevnom polju oblikovanja u svijetu koji podliježe strožim pravilima nego npr. kulturne institucije, koje, pak u pravilu mogu dozvoliti više slobode.

 

Neki od loga koje je Ljubičić oblikovao godinama su, pa i desetljećima prisutni, dio su našeg svakodnevnog vizualnog okoliša, primjerice za Franck ili HRT za koji znak, nešto nadograđen, postoji skoro dvadeset i pet godina. Više je od dvije stotine radova na izložbi, dio ih je neizveden, no najveći je dio realiziran. Jedan od najranijih, pak, radova datira u daleku 1969.: riječ je o pročišćenim, plavim geometrijskim oblicima koje je autor napravio za Željpoh: lako se može povući paralela s tadašnjim suvremenim likovnim strujanjima i duhom vremena.

Par godina kasnije radi vizualni identitet za Šibice Drava, koje oblikuje uz pomoć optičke iluzije pa se logo čita samo iskosa: ovdje se, pak, nameće paralela s op artom. Iz navedenog je razdoblja, 70-ih, po svojoj prilici najprepoznatljiviji vizualni identitet koji radi za sportsku obuću i odjeću YASSA: nakon nastupa na Ljetnoj olimpijadi u Los Angelesu, uslijedilo je i niz nagrada za dizajn.

 

Neki su radovi dodatno pojašnjeni, primjerice, nisam do sada znala kako je nastao prepoznatljiv rad za Zagrebački velesajam, koji prikazuje siluete grupe ljudi, dok se po sredini nalaze dva spojena kvadrata. Nastao je, pokazuje se, na temelju prethodno snimljene fotografije, na kojoj jedan iz te skupine ljudi nosi aktovku, a drugi fascikl pod rukom, iz čega onda Ljubičić potom “izvlači” dva bijela kvadrata.

Širok je tematski raspon izložbe, od identiteta tvrtke Labud, Fabrika duvana Sarajevo i Eurosonga, preko Muzičkog bijenala i Hrvatske turističke zajednice do maslinovog ulja SMS. Kustos je izložbe Marko Golub.

Izdvajamo